29. stu 2013.

Zašto sam PROTIV


Odlučila sam napisati dvije-tri riječi o onome o čemu zadnje vrijeme bruji cijela Hrvatska. Za moje drage čitateljice van Hrvatske, koje možda nisu upoznate s ovih dana prepoznatljivim 'ZA' i 'PROTIV', napisat ću vam vrlo kratko o čemu se radi. Ukratko, prije pola godine angažirala se neka tamo skupina građana i prikupila preko 700 k potpisa za referendum (koji je btw 1.12.) o uvođenju "definicije" braka kao zajednice žene i muškarca u Ustav RH. Eto, sad kad svi znamo o čemu se radi, napisat ću zašto...


1. Čemu? U zakonu ionako stoji da je brak zajednica muškarca i žene.
2. Zaista čemu? I da homoseksualna zajednica dobije naziv 'brak', što će se promijeniti u braku svih ostalih nehomoseksualnih brakova? Čemu takva fobija od bivanja u istom košu s 'njima'?
3. Ne zaista, u čemu je problem? Nisam još u braku, ali kad budem apsolutno me nije briga čiji se još brak naziva brakom. Jedino što me briga jest da sam sretna u svojem braku.
4. Što se mene tiče, ako se netko odluči vjenčati s lutkom na napuhavanje i nazvati to brakom, boli me briga. Kako to utječe na moj brak? Nikako. Stoga me čisto zaboli. I zaboli me kako će se zvati.
5. Iz principa ću svoj brak zvati uštipkom. Eto, nek' se zna. Ime mi ništa ne znači.
6. Dižu mi tlak diskriminacije, a ovo je primjer pokušaja diskriminacije, koji će, nažalost uspjeti. Iako sumnjam da su tih 700 k potpisa koje su prikupili svi baš zato što se ti ljudi s time slažu. Provodili su agresivno prikupljanje potpisa, ma što oni govorili. Meni je recimo banula ženska, dok sam prolazila pokraj štanda, s pitanjem jesam li već potpisala, kao da se to podrazumijeva. Mislim da su mnogi potpisali bez razmišljanja.
7. Smatram da svaki par ima pravo na ostvarivanje jednakih prava kao i drugi par, koji eto ima veća prava jer se rodio u većini.
8. I za kraj, mislim da je ova lakrdija samo fasada za druge stvari. Na primjer, ulazak na velika vrata na scenu. Mislim da nije tako iskreno kako se predstavlja i mislim da je ovo zaista dobro odigrano. Svaka čast.
 
Eto, rekla sam. 
 
To je to od mene. Šaljem vam veliki hug!
 
 .
 
.
.
 
 
 
Mani-mani-manipulacije...

16. stu 2013.

Nazovimo ga Osobni


Negdje tokom rujna sam se malčice ulovila crtanja i to mi je bio baš dobar ispušni ventil, pošto je vrijeme bilo kakvo jest, ali crtanje nije dugo potrajalo. Nestalo je vremena. Danas ću podijeliti s vama te zadnje crteže koje sam nacrtala. Mislim da su crteži nešto intimno poput dnevnika i često me strah opustiti se i izbaciti iz sebe nešto više (nisam još otkrila svoje limite) radi toga što bi mogao pomisliti netko tko to bude vidio, a i da sama sebe ne zgrozim. Moje slike nisu vesele i lijepe. Kad sam u mračnijem periodu (govorim općenito za vrijeme još od škole kad sam to češće koristila kao ispušni ventil) izbacujem "disturbing" stvari, kad sam u vedrom periodu (odnosno kad se samo želim opustiti) izbacujem oblike i teksture. Jako volim detalje. Shvatila sam da me to prilično opušta.

Uopće se ne opterećujem "pričom". Radim što mi dođe i kakav mi je tijek misli. Ne tražim neko dublje značenje, osim iznimno kad krenem nešto raditi s definiranom idejom prije nego što sam stavila prvu točku na papir. Ovakve neodređene stvari koje ćete sad vidjeti su samo "ispljuvak" iz glave :). Onda obično momak sve to svede na nešto jednostavno (po mogućnosti jednom rječju) pa se i nasmijem :D.

Zaista prerijetko crtam i nedostaje mi puno prakse. Imam koliko sam uložila u to, pa zapravo ni nemam pravo žaliti se što mi radovi nisu na nivou kojeg sam si zamislila. No, samo zadnji kojeg ćete vidjeti ima takav cilj. Prvih četiri su terapeutski.

Podloga za današnji post:

Nadam se da volite Apocalypticu :). Nisu mi najdraži bend, ali su pri vrhu i dosta ih slušam. Nadam se da neću propustiti njihov idući dolazak u HR, a vjerujem da će opet svratiti. No...


15. stu 2013.

[cro] Lidlova hrana


Pozdrav Lidloljupci (ili Lidloneljupci :D)!

Za danas sam odlučila u jedan post sabrati proizvode iz Lidla (njihove robne marke) koji mi se sviđaju, kao i one koji mi se sviđaju. Vjerujem da se neću svega sjetiti, pa se možda nađe i nastavak posta jednog dana.

Prije nego što počnem, evo vam i glazbena podloga :D

 

Živimo u malom mjestu koje ima jedan dućan, pekaru (koja se ne može nazvati pekarom jer tamo ništa ne peku nego samo prodaju) i voćarnu (otkad se napokon zatvorio dućan koji je živio samo na radnicima koji su cuclali pivu pred dućanom, voćarna je postala mjesto koje prodaje voće i povrće i jeftinu pivu; ugrabio čovjek priliku). Hrana u toj "pekari", ajmo biti pristojni, ne valja. Kupite polubijeli kruh koji je nekakve okeraste neprirodne boje, a drugi dan se ne osuši nego ukiseli. Prestrašno. Drugi izvor kupovine kruha je u tom jedinom dućanu u kojeg se nikome ne da ići. Mi smo vam od onih koji ništa ne vole obavljati u svom selu nego pičimo dalje, ako je moguće. Nekoliko supermarketa nam nije daleko (par kilometara), tako da se uglavnom opskrbljujemo u Lidlu, od kruha pa do svega ostalog. Time hoću reći da smo probali dosta njihove hrane i mogu reći da mi se više toga sviđa nego ne.

Da ne seciram cijelu trgovinu i pišem što smo sve isprobali, jer vjerujem da ste i vi :D, koncentrirat ću se na konkretnije stvari.