30. lip 2014.

1-15/365 crteža :omg:

I tako nakon godina odgađanja upustila sam se u crtež na dan projekt. Mora da sam poludila. Ne vidim drugog načina da se "vratim" crtanju bez da crtam dva-tri dana i pauziram idućih pet godina. Pravi sam materijal za donošenje kojekakvih suludih i upitnih odluka, pa vam tako predstavljam i zadnji produkt tog mog vječnog planiranja nečega. Ta-da!


Za godinu dana imat ću ih 365!! Iskreno sumnjam u to, ali neka mi bude. I sad već kasnim kojih 8 dana i crtam zaostatke. Što da vam kažem... Sve je to ok, dok ne budem imala dva mjeseca zaostatka. E ne znam kako ću to nadoknaditi, osim ako ne potražim savjet jednog riječkog slikara koji je sedam mjeseci prije 2000. godine objavio da će naslikat' 2000 slika do Nove godine. To pituranje sam zamislila kao trčanje s kantom boje i pinelom u krug uz zidove i prskanje po obješenim platnima. Ne vidim drugog načina :D. Ja ću biti precool i ako uspijem našvrljati njih 365 u 12 mjeseci, hvala lijepa. Bit ću si heroj, eto.

Dakle ovako, tehnika je na izbor, format papira također, dužina trajanja izrade isto. Pa čak si dopuštam i kolažiranje. Trenutno se držim tuša i formata A5 (prepolovim papir za printanje). Nije najidealnije rješenje, ali dobro je za vježbanje. A sad radovi...

Crteži su bezimeni pa ću ih obilježavati brojevima po redu nastanka i tako objavljivati.


1 - trajanje 30 min; 2 - trajanje 40 min


3 - trajanje 45 min (Derwent drvene bojice)


4 - trajanje 2 sata; 5 - trajanje 20 min


6 - trajanje 10 min; 7- trajanje 20 min


8 - trajanje 15 min; 9 - trajanje 20 min


10 - trajanje 30 min; 11 - trajanje 20 min


12 - trajanje 45 min


13 - trajanje 90 min (B5 olovka)


14 - trajanje 15 min; 15 - trajanje 45 min

I to je to za ovaj dio. Objavljivat ću ih po 15 najvjerojatnije. Ne znam hoće li vas to uopće zanimati, ali neka toga pa makar i da to negdje obilježim. Što se pojedinih radova tiče, najnezadovoljnija sam brojem 15. Ukakila sam ga u startu s crnilom lijevo gore. Niti 2. mi nije baš drag. 3 i 7 su mi među dražima. Već se izrodilo nešto dobro iz ovoga. Do sad nikad nisam "tapkala" kistom radeći mrljice pa hajde, nešto novo sam probala i sviđa mi se tapkati.

Kad momku pokažem crteže kako ih radim on mi objasni što je to, pošto ja sama nemam pojma. Uglavnom vidi fetuse, pa me zanima kome to otkucava b-sat :D

Jeste li se upustili u ludost 365, tema bilo koja? Razmišljate li o tome? :)

4. lip 2014.

[Filmski] Filmovi za pamćenje #1

Opet vam pišem o filmu. Ta tema mi je trenutno in i piše mi se o njoj, iako i dalje jako malo gledam filmove. To je postalo učestalo kod mene. Jednostavno mi vrijeme proleti... No, razmišljam o njima, volim ih i željela bih s vama podijeliti neke filmove koji su mi dali razmišljati i kojih se često prisjećam pa makar i nakon više godina od gledanja. Uz takve uvrstit ću i one koji me nisu potakli da razmišljam o nekim stvarima, nego su mi jednostavno bili predobri i rado ih se sjećam. Filmove koje sam namijenila za ovaj post ću pisati po abecedi, a u naslov sam stavila da se radi o prvom dijelu ovog posta jer će zasigurno biti bar još jedan. Krećem! :D

127 Hours (2010) - biografska avanturistička drama o rekreativcu koji se sam uputio u istraživanje kanjona. "Pokoravanje" divljine dovelo je do čiste borbe za život. Film sam pogledala ne dugo nakon što je izašao i kad ga se sjetim još osjećam ono što sam osjećala dok sam ga gledala. Potrebna je sila živaca, ali vrijedi svakog živca. Gledat ću ga ponovo, ne još :D.


U glavnoj ulozi je James Franco, koji je meni najpoznatiji po ulozi u Spidermanu (prva tri), a sad vidim da ima milijun uloga, i to u više filmova koje sam gledala, a ne sjećam se da je tamo bio :Đ. Redatelj je Danny Boyle, redatelj megapopularnog Slumdog Millionaire, iz kog kipi patetika, ali ima Boyle i boljih uradaka, npr. Trainspotting.
Predivan film, koliko to može biti s obzirom na temu. Vrhunski odrađen u svakom pogledu, što se mene tiče. I soundtrack je super. Za kraj vam ostavljam jednu divnu pjesmu :).


Almost Famous (2000) - 70-te, bend Stillwater na turneji i tinejdžer koji ih prati radi obećanog intervjua kojeg je trebao napisati za Rolling Stone časopis.
Film je režirao i napisao Cameron Crowe, koji vam je možda poznat i po filmovima Jerry Maguire, We Bought a Zoo (to nisam gledala) i Singles iz davne 1992 - u kom glume članovi Pearl Jama. Glumce neću nabrajati jer ih ima dosta i svi su odlični, ali ću samo spomenuti Annu Paquin, vrlo mladu i kjut :D. Uskoro stiže nova sezona True Blooda, woohoo.


Uz predobru glazbu i ovu divotu od filma uvijek se osjećam bolje, pa čak i kad pogledam samo pokoji isječak (ok, konkretno onaj kojeg ću vam staviti ispod ovog filma :D). Gotovo da vam mogu garantirati da ćete se osjećati odlično nakon ovog filma. Uzimam u obzir da postoje ljudi koje neće dotaknuti :D.
Gledajući ga mi bude žao što nisu 70-te, a to kaže osoba koja ne može živjeti bez interneta i kompjutera :D.


Arsenic and Old Lace (1944) - crnohumorna krimi komedija Franka Capre (redatelj još nekih megafilmova, npr. You Can't Take It With You i It's a Wonderful Life, te jednog kojeg ćete vidjeti u nastavku posta). Mortimer Brewster (Cary Grant) saznaje da su njegove dražesne tete ubojice, kao i njegov ne tako dražesni brat, te da je očito ludilo u obitelji.


Pomalo creepy urnebesan film, mračan i luckast. Svaki lik je odličan i naprosto je uživancija gledati ga. Moram priznati da nisam pogledala ništa tako dobro, a da je napravljeno s luckastim i iskarikiranim likovima. Cijeli film se više manje odvija u jednoj prostoriji (uz par iznimaka), tako da podsjeća na kazališnu predstavu.

Children of Men (2006) - radnja je smještena u budućnosti, točnije u 2027. godinu. Kao što često, uglavnom, biva u filmovima čija se radnja dešava u budućnosti, ne predviđaju nam bajnu budućnost. Stanje je kaotično, čovječanstvo muči neplodnost, a zadnja rođena "beba" je već punoljetna, čini mi se. No, dešava se čudo i pojavljuje se trudnica koju jedan muškarac odluči "prokrijumčariti" na sigurno.


U glavnoj ulozi je Clive Owen. Meni jedan od jačih njegovih filmova uz ovog je Gosford Park. U filmu se pojavljuju i Julianne Moore i Michael Caine, što čini trojac meni dragih glumaca. Redatelj je Alfonso Cuaron, koji će vam možda biti poznatiji po ne tako davno aktualnom filmu Gravity.
Pišući ovih par redaka uz pjesmu iz filma, koju ću vam staviti ispod ovog dijela, došla mi je želja da ga ponovo pogledam (3. put). Mislim da ću to i učiniti :).


It Happened One Night (1934) - romantična komedija Franka Capre (redatelj još nekih megafilmova, npr. You Can't Take It With You i It's a Wonderful Life, te jednog kojeg ste vidjeli pri početku posta) s Clarkom Gableom, kojeg svi znaju kao Rhetta Butlera iz Gone with the Wind (ja se prvo sjetim Rhetta nego imena glumca :D), te divnom Claudette Colbert.


Ona je bogata nasljednica koja bježi svom mangupu, a on je novinar koji se bacio u potragu za njom. Ovo mi je jedna od najljepših ljubavnih priča i jedan od najboljih filmova uopće. Oduševio me. Obično filmove koji su me oduševili, pogotovo ako nisu mučni, pogledam još milijun puta, ali ovog nisam. Prvi put sam ga pogledala prije par godina i zapravo si ga "čuvam" da mi što više ispari iz glave, ali pošto se to baš i ne dešava mislim da ću ga ubrzo ipak ponovo pogledati :D. Sad sam si baš otvorila apetit.

Melancholia (2011) - znam da ovaj film nije za svakoga i iz tog razloga je jedini na ovom mom popisu koga ne preporučujem svima. Svjesna sam da ga mnogi neće ili nisu doživjeli na način na koji sam ja, ali tu pišem o svojim doživljajima pa ću tako i sada. Film tako prokleto doslovno prenosi onaj osjećaj muke, beznađa, depresije, a opet je predivan na taj mučni način.


Površno, u filmu se radi o tom novom planetu koji ide ravno na Zemlju. Što se toga tiče, tu imamo potpuno novi filmski pogled na smak svijeta. No, mislim da je to samo ono što je dalo taj specijalan začin radi kojeg je taj film tako mega, a glavna radnja je zapravo život jedne depresivne i psihički nestabilne žene sa samom sobom.
Film je djelo Larsa von Triera, čijih sam filmova premalo pogledala i mislim da me uskoro čeka jedan filmski ciklus čija će biti tema. Od glumaca se pojavljuje dosta poznatih, a navest ću samo Kirsten Dunst u ulozi te spomenute žene. Zaista je odlična. Držat ću se i u ovom slučaju kratkih osvrta na filmove pa završavam s ovim dijelom. Za kraj vam ostavljam opening filma. Traje čak 8 minuta :D. To je skoro kao film u malom, a taj Wagner doslovno ubija.


Moram još spomenuti večer/noć kad sam ga gledala. Mjesec je bio najbliže Zemlji u ne znam koliko godina. Imala sam kratku pauzu na pola filma i izašla sam u hodnik. Bila je čudno svijetla noć pa sam otišla do prozora. Srce mi je stalo kad me zabljesnuo taj ogromni Mjesec. Rekla bih da je to bilo pravo 5D iskustvo, naravno bez 3D i 4D. Znate ono, gledate ih u kinu u 3D, pojavile su se kino dvorane koje nude 4D iskustvo s treskajućim stolicama i što ja znam čime. 5D bi po meni bilo ono što doživiš nakon filma, a vezano je uz radnju :D.

Moartea domnului Lazarescu (2005) - ili kako su kod nas preveli Smrt gospodina Lazareskua, ako se ne varam. Film koji nije brutalan da bi se na taj način urezao u sjećanje nego je toliko realan i kao da je sniman u Hrvatskoj (vjerojatno i u susjednim državama), a cijela radnja je putovanje jednog starijeg gospodina na hitnu i njegovo zaprimanje na hitnoj.


Vjerojatno ste svi vi nekad završili na hitnoj pa makar i u pratnji, a sad zamislite crnohumornu dramu (piše drama, ali ja bih dodala da je crnohumorna) i primijenite na to to iskustvo. Pa čak i ne gledajući samo na hitnu nego zdravstvo općenito. Gleda li vam se? :D
O redatelju i glumcima možete pročitati u linku (naslov filma). Neću ih ovdje pisati jer su nam većini, nažalost, poznatiji "zapadnjaci".

The Night of the Hunter (1955) - jedino redateljsko ostvarenje glumca Charlesa Laughtona, jedno ali vrijedno. Vjerski fanatik u zatvoru saznaje za skriveni novac jednog zatvorenika, te nakon izlaska iz zatvora ženi njegovu udovicu ne bi li od djece saznao gdje je skriven novac.


U glavnoj ulozi je Robert Mitchum, po meni u vrhunskoj izvedbi psihopata. Uz vrlo zanimljivu priču, odlične dječje glumce (što se nekako rijetko susreće u starim filmovima, po mom mišljenju), spomenutog Mitchuma, ono što je meni najdojmljivije u ovom filmu je predobra fotografija i montaža. Ovaj film je mračni praznik za oči.

What Ever Happened to Baby Jane? (1962) - Bette Davis baš može odigrati creepy lika, pa gotovo kao Gloria Swanson u Sunset Blvd. (taj creepyness je teško nadmašiv). Priča se vrti oko dvije sestre, Blanche (Joan Crawford), invalidne bivše glumice, i zaboravljene dječje zvijezde Baby Jane (Bette Davis).


Vidite ovu gornju sliku? Mislim da vam faca Bette Davis savršeno opisuje u kakvom stanju se nalazi njena tikva. A s takvim likom zabava je zajamčena :D. Šalu na stranu, meni je ovo jedan od jačih filmskih likova i mislim da na dobar način opisuje klimav um osobe koja je bila zvijezda dok nije odrasla te je sad samo stara Baby Jane koje jedva da se itko i sjeća. Vjerujem da se mnoge dječje zvijezde slično osjećaju, osim što su zdrave glave.

Jeste li pogledal neke od ovih filmova? Koji su vaši filmovi za pamćenje? :)