3. kol 2013.

[cro] Pula 16-31.07. - prva dva tjedna i 60. Pula Film Festival

In Croatian only!

Hello hello!

Već je prošlo malo više od dva tjedna mog boravka u Puli, a u petak će biti dva tjedna prakse iza mene. Vrijeme leti kao ludo i, eto, praktički se nisam ni okrenula i već je 8.mjesec. Skoro sam na pola vremena boravka ovdje i žalosti me pomisao da će i ostatak proletjeti.

Nije da uživam punim plućima jer radim od 8-15 h. Dođem pospana i najčešće moram odspavati ako želim biti prisebna do navečer. Naravno, ne mogu otići spavati u devet jer je tad vrijeme od zabave :D. Uz filmski festival i večernje projekcije baterije se poslijepodne moraju napuniti. Svejedno, mislim da sasvim dobro iskorištavam vrijeme :D.

Svašta sam nešto radila i bila aktivna... Gledalo se puno filmova na festivalu, izlazilo se, davalo si oduška. Za početak evo vam par fotki creepy parka, kako ga zovem, u različita doba dana. Zašto creepy? Mislim da to možete sami zaključiti ako pogledate fotke ispod.

Nakon posla:


U sumrak:


Usred noći:


I reflektori mrtvačnica style da odbiju mlade cugere, ali im to ne ide od ruke jer im svejedno gomila sjedi negdje do ponoć-jedan. Donja slika pokazuje njegovu svu creepyvost.


Ovaj park nadilazi groblje. Znam da se o ukusima ne raspravlja, ali ne mogu shvatiti kako je hrpi ljudi palo na pamet da je ovakvo rješenje lijepo :D. Meni ne samo da nije lijepo nego me i uznemiruje, a ja sam ta koja je disturbed kao.
Ako se nađete u Puli, obavezno posjetite creepy park. Mislim da mu je službeni naziv Titov park.

Uz rivu i parkove nedaleko od stana. Taj dan sam malo prošetala dužim putem. Nije bilo tako vruće :D.


Pogled na Arenu rano ujutro:


U parku iznad mog radnog mjesta, tražim mačića kojeg smo dva jutra prije jedna cura i ja makle s ceste. Pod marendom smo ga došle nahraniti i napojiti, ali ga više nije bilo :/. Pula mi je super, ali toliko ima mačaka/mačića po cestama, lutalica... da sam na par dana otišla u depru. Loše se nosim s takvim stvarima. Tu je već bilo stravično vruće. Sad je opet nekako podnošljivije, ali par dana je bilo za upucat se. I da, malog nisam našla :(.


Kao što rekoh, u svemu tome se i zabavljalo i to je bio dobar ispušni ventil (bilo uz piće ili vodu).


Prošlu subotu sam se malo glupirala, ali malo. U pola 4 ujutro sam jurcala kroz prskalice u creepy parku, a sve se nešto od nedjelje turpijam na ponovno trčanje, ali budem si dala oduška ovaj put i to odraditi temeljitije. Kasnije sam bila toliko pametna da bosa 'igram nogomet' s random bocom jegera u parku, te me boljela noga i malo natekla, ali bila je dobra i nije otišla na zlo. Eto, dugo nisam došla doma plavih nogu.

Sunce udara u glavu...


....ali mjesec je bolji drug.


Pizza karton. Sigurna sam da ste prvo pomislili da držim kupaonsku pločicu. Ne znam zašto ju nisam slikala uspravnu jer bez imalo savijanja stajala je i uspravno.



Pulski filmski festival, i to 60. po redu, je gotov. Pogledala sam dosta filmova i baš sam zadovoljna što sam to uspjela ukomponirati skupa s praksom, ranoranjenjem i spavanjem poslijepodne da dođem sebi. Skoro da sam ponosna na sebe :D. Baš mi je žao što je završilo. Projekcije u kinu su bile besplatne, na Kaštelu (stara austrougarska utvrda) po 10 kn, a za Arenu smo imali studentsku propusnicu koju smo platili 30 kn za sve dane (inače je po danu 20 kn), osim za dane kad se prikazuju aktualni blockbusteri - za njih nam nije vrijedio pass.


Pogledala sam 4 strana i 8 hrvatskih filmova. Odradila sam hrvatske filmove do iduće godine :D. Žao mi je jednog kog sam propustila jer je bio prekasno, a repriza mu je pak bila isto u nezgodno vrijeme, a radi se o filmu Vis-a-Vis.


16.07.

Jeune & jolie i La partida

Prva večer kojoj sam prisustvovala je bila večer 'maloljetničke prostitucije' na Kaštelu. Jeune&jolie govori o tinejdžerici koja se upustila u vode prostitucije jer ježeljela pronaći sebe, nije bila primorana na to. Zapravo, živjela je u sasvim normalnoj pariškoj obitelji srednje klase. La partida, s druge strane, kao glavnog lika ima mladića koji je siromašan i živi na Kubi.
Jeune&jolie mi je bio dobar. Kasnije smo pogledali još jedan film Francoisa Ozona, koji je bio još bolji. Na prvu sam bila skeptična. Mislila sam da bi možda mogao biti suhoparan, ali film je proletio. Zanimljivo je kako se priča odvija kroz četiri godišnja doba, počevši od ljeta i njenog prvog seksualnog iskustva.
Odmah zatim počeo je drugi film, La partida, a na projekciju je došao i redatelj Antonio Hens. Ovaj film mi je, pak, bio tolika tapija da smo se momak i ja željeli upucati. Gledali smo svakih deset minuta na sat i štopali vrijeme, ali nismo željeli otići :D. Neka, imam iskustvo više. Ovaj film je bez razmišljanja najgori koji se prikazao, a kojeg smo pogledali. Nekako mislim da ne postoji ništa lošije skriveno u onim nepogledanima. Nije dovoljno napraviti socijalu, mladog geja i žigola i dobiti dobar film koji će taknuti ljude u srce. Nije me taknuo ni po čemu. Nisam mogla žaliti tog čovca, niti mi je izazvao ikakve osjećaje, osim da mi ide na živce njegova vazda ista faca. Novi S.Seagal, ali s vječito otvorenim čubama. Mblah, očaj od lošeg filma da vam to ne mogu ni opisati.
Redatelj je došao i tako štreberski s puno ljubavi pričao o svom filmu da mu nisam mogla puknuti 1 na imdb-u, te je film dobio samilosnu dvojku. Grozna sam, znam. Francuzu sam dala 7.


20.07.

Dans la maison, otvorenje festivala u Areni i Majstori

Drugi, tj. prošlogodišnji film Francoisa Ozona, bolji od prethodno spomenutog Jeune&jolie. Projekcija je bila u kinu u tri popodne :D. U priči imate učitelja, učenika, njegovog prijatelja i prijateljevu obitelj. Učenik ima rasturenu obitelj, majku koja ga je napustila i oca invalida, pa mu je prijateljeva naoko sretna obitelj zagolicala maštu. Želio je biti dio njihovog života. Prijatelju je počeo davati instrukcije iz matematike te se na taj način uvlačio u kuću i o tome pisao sastavke, koje je pokazivao profesoru iz francuskog.
Claude Garcia, učenik, stvara priču pišući sastavke, gradi likove i odlučuje o njihovoj sudbini, tako da često ne znate da li se nešto dogodilo ili nije. U obitelj ulazite jedino kroz njegove sastavke, a to je zaintrigiralo profesora da je želio saznati što će ubuduće biti.
Vrijedi pogledati.

kino Vali

Navečer je bio program u Areni glede otvorenja tog natjecateljskog dijela festivala. Hrvatski filmovi se prikazuju u Areni te su ti filmovi u konkurenciji za nagrade. Program je trajao nekih sat-sat i pol, a nakon njega je bio prikazan film Majstori, Dalibora Matanića.

traže se mjesta prije ceremonije otvorenja

bila je guuužva

početak; nekakva limena glazba, što li

Rade Šerbedžija (ako ga ne možete prepoznati, lol)

govor predsjednika države (ostao je i na projekciji Majstora - možda mu je to najveći vejst of tajm u karijeri)

odlične projekcije animacija po zidovima Arene prije vatrometa i službenog početka natjecateljskog dijela festivala

snimila sam video tog 3D mappinga ili kako se zove

Radije zaobiđite Majstore, ili promijenite program kad bude na TVu :D. Zaista je loš, ali ipak nije lošiji od 'Kubanca' koji je uvjerljivo na prijestolju kraljevstva najgorih filmova koji sam pogledala ovo ljeto. Ne da mi se ni pisati o tom filmu. Tzv, urnebesna komedija me nije nasmijala čak niti jednom, a nisam zahtjevna. Samo ne padam na retardirani milijardu puta viđen humor. Radi par svijetlih momenata mu nisam spičila prve tri ocjene na imdb-u, ako ostali (što objašnjava ocjenu 3,9/10).

filmska ekipa nakon filma


21.07.

Svećenikova djeca

Komedija Vinka Brešana i to mi je jedan od boljih hrvatskih filmova s festivala. Jeste da se malo razvodnio u drugoj polovici, ali neću cjepidlačiti. Dakle, otočić, problem negativnog prirodnog prirasta, svećenik i vlasnik kioska su tome doskočili tako da buše prezervative. I tako, malo su 'pecnuli' crkvu tim filmom, tj. njihovo zatvaranje očiju pred nedopuštenim radnjama svećenika, pa je bilo tu i nešto pedofilije skupa sa silovanjem, ali nikome to u našoj katoličkoj državi izgleda ne smeta kad je upakirano u simpatičnu komediju :D.


22.07.

La migliore offerta

Redatelj ovog filma je Tornatore, redatelj poznatog filma Malena. Malena mi je dobar film, ali ovaj ne mogu mjeriti. Ovaj film mi je bio jako jako dobar, odličan. Glavni lik je vlasnik aukcijske kuće i kolekcionar umjetnina, odlični odlični Geoffrey Rush. Mislim da mi je to njegova najbolja uloga, bar jedna od. Nisam sigurna da li se markiz de Sade može nadmašiti. Uglavnom, on dobija ponudu da popiše i pripremi na prodaju umjetnine iz stare kuće tajanstvene ženske. Teško mi je pisati o tom filmu da ne otkrijem previše, a sve što napišem zvuči nezanimljivo. Vjerujte, ovaj film vrijedi pogledati, nije nimalo suhoparan, niti je neka teška drama/ljubić. Vrlo je napet i dinamičan u toj svojoj mirnoći. Najbolji film ovog festivala.


23.07.

Visoka modna napetost

Film Filipa Šovagovića. On je redatelj, scenarist, producent, napisao glazbu i što sve nije, osim glumio, ove art komedije. Nisam sigurna koliko je toga komičnog u ovom filmu. Već me prva scena bacila u depru (nije mi bio baš dobar taj dan) i uopće mi nije jasna definicija art filma. Što moraš zadovoljiti da imaš 'art' film? Time mi je mnogošto diskutabilno, a kao što rekoh, nema tu niti komedije. To što se ekipa na snimanju zabavljala ne znači ništa.. :D. No, sve u svemu, iako film nije ništa posebno i nikad ga ne bih pogledala cijelog da ga nisam sada gledala. Bio je van konkurencije, prikazao se u kinu i bila sam na premijeri. Kako to dobro zvuči, haha :D. Jednu malu ulogu ima i bivši predsjednik Stipe Mesić, pa je bio pred pozornicom skupa sa ekipom filma i taj dio nakon filma mi je bio daleko bolji od samog filma, tim više što smo sjedili u prvom redu pa smo bili nekako bliže svemu. Netko je iz publike pitao Šovagovića zašto to ime filma, a javlja se Goran Navojec i zabrunda: "A zašto ne?" - al' mu je pokazao ;). Ekipa nije više baš bila od postavljanja pitanja :D, a mislim da je razlog tome bio što su bili prepristojni.


24.07.

Obrana i zaštita i Nije sve u lovi

Moram priznati da nisam bila previše koncentrirana za vrijeme filma Obrana i zaštita. Mislim da me umor svladao :D. Radnja se zbiva u Mostaru. Glavni lik Bogdan Diklić je Srbin, a kako sam shvatila, oženjen je Bošnjakinjom (ili Bosankom? kako je ispravno?). Film je, zapravo, crtica iz života to dvoje ljudi. Većina zbivanja se radi o njihovom odlasku na muslimansku sahranu (ubijte me, zaboravila sam kako se zove :( ), tj. o njegovom grču da ne bude viđen od strane njegovih srpskih prijatelja. U svemu tome prikazuje se i odnos tih dvoje bračnih drugova u toj situaciji.


Nije sve u lovi, krimi triler na hrvatski način. Dvoje studenata bez para. Njega ganjaju kamatari, a svu lovu daje na klađenje. Ona upoznaje bogatog bankara kog odlučuju opljačkati. Film je li-la. Nit smrdi nit miriši, ali barem je radnja išla brzo. Sve do kraja u kojem su napravili takvo jeftino sranje tako da sad smrdi.


25.07.

Projekcije i Hitac

Projekcije - drugi film van konkurencije koji je premijeru imao u kinu, a na kojoj sam bila, ofkors - by Zrinko Ogresta. Nekoliko ljudi je prisustvovalo nekakvom seminaru pod vodstvom psihoterapeuta, a to je u biti bilo nekakvo njegovo promatranje ponašanja ljudi. Ništa nije radio nego je čekao da se oni sami ogole. Zaista nisam očekivala ovakav film. Moram priznati da me na prvu nije pretjerano zanimao i sad mi je žao radi toga. Stvarno dobar film i da nije bilo ili da nisam gledala La migliore offert, bio bi mi najbolji. Ako ćemo birati među hrvatskim filmovima, ovaj je bez razmišljanja najbolji. Nije išao u natjecanje, a možda i bolje. Premijera je bila slabo posjećena. Uglavnom je bila ekipa filmska ekipa i ljudi vezani uz film općenito, nešto novinara, a običnih gledatelja je bilo malo. Iznenađena sam filmom jer je nešto se istaknulo u moru sličnih filmova zadnjih godina (govoreći o hrvatskom filmu). Uzmi najdepresivniju situaciju, lika koji je propatio sve najgore na svijetu i imaš uspješan film. Ksenija Marinković je bila odlična, a ni Jelena Miholjević nije zaostajala.
Nakon odličnog filma smo otišli u Arenu na premijeru filma Hitac, koji je ispao, meni barem, najgori hrvatski kojeg sam pogledala na festivalu. Nismo čak ostali ni nakon filma pljeskati ekipi na pozornici. Grozni smo, znam :D. Imate neloš početak koji ima potencijala. Nakon 20 min počinjete gledati na sat. U središtu priče su dvije žene, policajka i studentica, koje poveže taj hitac, a isto tako su i obje trudne. U plotu piše da su ostvarile poseban odnos, tj. povezanost ili što već. Nisu ostvarile ni o od odnosa, a kamoli posebnog. Likovi su loši, neki su ubačeni i na random bez neke svrhe, skript je bezveze, film je dosadan i neuvjerljiv. Najtapija, tapijastiji i od 'art' filma, a bome i od Majstora.

usporedite s gornjom slikom, tj. pogleda

28.07.

Kauboji

Srećom, finiširala sam ovaj festival jednom prilično dobrom hrvatskom komedijom. Snimljena prema kazališnom komadu, priča se vrti oko kazališne predstave koja se trebala postaviti u nekom depresivnom industrijskom gradu. Moram reći da sam skoro pa oduševljena. Jedina zamjerka je lik barmena, koji je očaj od glumca. Mislim da nisu imali love za glumca pa su uzeli wannabe glumca. Glumio je u rangu Krv nije voda, Sudnice Melani Vukmirice i tako tih serija s anonimcima.
Na strani jedan loš glumac s malom ulogom, film je super, pogledajte i zabavite se. I moram pohvaliti predobar soundtrack, što je našim filmovima strano.

-

Da rezimiram... Vrijedi pogledati oba francuza, Tornatorea, a od hrvatskih Kauboje, Projekcije, Obranu i zaštitu i Svećenikovu djecu.

-

Podsjećam vas i na giveaway! OStajte dobro :)