29. ruj 2014.

Pismo susjedima

Naš odnos je, u pravom smislu riječi, dobrosusjedski. Kad god ti je trebala pomoć, Na, mogla si doći kod nas i nikad nisi bila odbijena jer nemaš nikoga osim vucibatine od sina. Zanimljivo je da si na klimavim nogama ili u svađi sa svima, osim s nama. Ovdje ti nikad nitko nije odgovorio na pizdarije koje pričaš i radiš pa si si dala previše maha, a sve si upakirala u taj svoj pravim se blesava i hi-hi-ha-ha nastup. 

Samnom si završila, odnosno ja sam s tobom završila.

Nakon desetak godina polaganog pa sve jačeg silovanja u mozak, Na, saznala sam neke stvari i posložila neke kockice koje su tu uvijek bile, ali slika nije bila čista kao sada. Ne mogu vjerovati da si mi preko deset godina srala u usta i da sam to gutala samo da ti ne odgovorim i ne stvaram konflikte. A zašto? Stvarno ne razumijem, jer ako si ti meni mogla pričati pizdarije zašto sam šutila? Izgleda da sam imala na čelu napisano idiot, a natpis se s vremenom povećavao. No, izgleda da nećemo testirati drugačiji odnos, jer odnosa više nema.

S tobom, Ne, nikad ni nisam imala odnos pa nemam s čim ni završiti. Čak i ono što si se pokušavao kao družiti samnom neću nazvati ičime jer je bilo samo "imala sam nesreću da te sretnem". Oduvijek sam imala nelagodu u tvojoj blizini, što uopće nije čudno jer si izrod. I s tabletama od kojih si bio "kao" janje oko tebe se širilo crnilo, crnilo koje kad izbliza vidiš shvatiš da je sačinjeno od hrpe žohara, crva i muha.

Sjećate li se ljeta 2012? Naravno da ne, ali osvježit ću vam pamćenje. Ti si se, Ne, pridignuo nakon što si skoro otegnuo papke od dugogodišnjeg oblokavanja alkoholom i započeo terapiju za živce. Bio si "kao" normalan, socijalizirao se okolo po susjedstvu pa tako odjednom počeo i mene zaustavljati po vani. U to vrijeme jedna je brižna divlja mačka, prikućena ovdje kod nas, dovela svoja tri mala divljaka, koje sam mjesec dana pokušala bar malo pripitomiti vani dok ne poodrastu dovoljno da se mogu odvojiti od mačke i udomiti. 
Ti si, Na, naravno, tu divlju mačku počela mamiti sebi jer nije tvoja kuća mačja Meka ako ih ne hraniš, kao što ti sa svojim pravim se blesava načinom pričaš okolo. Gle čuda, mačići su počeli za njom ići k vama. Hm, mislim da se sad već sjećate što ću dalje napisati, ali napisat ću svejedno. I ta priča je dio ukupne slike.
Otišla sam na tjedan dana u Pulu i ostavila mačiće nećakinji na brigu, no dva-tri dana nakon što sam otišla mačići su nestali i nije ih bilo dok se nisam vratila. Ti si ih, Ne, zatvorio u cijev i pustio da krepaju od gladi i žeđi, ali si se jako neugodno iznenadio kad si nakon pet dana otvorio cijev da baciš njihova trupla shvatio da su nekako pobjegli. Vjerojatno si psovao male gadove. A ti si, Na, to sve znala.

Ti si podla dvolična kučka, Na. Zaista imaš obraz od kaučuka kad me ispituješ sa svojim poznatim pravim se blesava nastupom o njima. "A gdje su bili?", pitala si me, nakon što si mi u šali psovala mater jer ti njihovo mjaukanje nije dalo spavati. Nisi mogla spavati jer su mjaukali zatvoreni u cijevi u koju ih je tvoj izrod zatvorio, a ti si to znala. Psuj sebi mater, sebe samu i svoj izrod, podla kučketino bez obraza. U svemu tome sam posebno bijesna na sva tvoja govna koja sam radi dobrog odgoja progutala, sve tvoje nebulozne pizdarije na koje nisam ništa rekla i samim time sebi na čelo nabila neonski natpis IDIOT. Ispipavala si moje granice previše godina, znaš sama kako.

Razmišljajući o našoj povijesti zaključila sam da si ti napunila Mimija otrovom za štakore. Mrzila si ga. Optuživala si ga za svakave nebuloze i ne znam kako ne razumiješ da si se samo sramotila glupostima koje si pričala. Misliš da smo svi glupi? "Onaj sivi" ti je ukrao zapakiranu vreću keksa, koju si došla k'o furija tražiti po našem vrtu. "Onaj sivi" je otkinuo glavi tvojoj kokoši veličine purice, pojeo glavu i pustio kokoš. Ti zaista nisi normalna. 
I opet si imala svoj kaučuk obraz da me nakon što je u agoniji uspavan pitaš što je bilo s njim i kažeš mi u facu: "Neka je. Nije bio dobar". Gadiš mi se. 

Bijesna sam na sebe što ti tad nisam pljunula u facu.

Ne mogu vjerovati da sam si dozvolila da me tvoja psihotortura dovede do toga da sam se zatvorila u kuću i nisam jedno vrijeme izlazila samo da te ne sretnem. Sad se veselim tvom hi-hi-ha-ha ispitivanju da ti kažem kakva si pokvarena podla dvolična kučka. Znam da ću se osjećati 200 kila lakša, a ovo kuhanje u mom erozivnom želucu koje danima osjećam će prestati. 

Ne mogu vjerovati da mi te prije bilo žao. Majka niškoristi, alkoholičara i živčanog bolesnika. Sad mi je napokon jasno da si umobolna koliko i on, samo na puno pokvareniji način. Tvoj jadna sam, nisam nikom ništa skrivila i svi me hoće zgaziti nastup koji prezentiraš okolini su svi odavno prozreli. I ne mogu vjerovati da sve što bi moglo dati do znanja da nisi tako jadna, nikom ništa skrivila i svi te hoće zgaziti objašnjavaš da je Ne to napravio, Ne rekao, Ne zaključio. Zar si mislila da nitko neće shvatiti da nisi znala da ti mačići krepavaju pod prozorom nakon što si, kad je sve bilo gotovo, rekla mojoj mami što je tvoj izrod napravio. Vjerojatno si bila hi-hi-ha-ha s telećom facom i tada. Žao mi je što sam tek sada saznala za to i što shvaćanje što si nije došlo puno ranije. Progutala sam dosta stresa radi tebe.

Nisi toliko pametna koliko misliš, ali si zato podmukla koliko misliš da si pametna. Ne želim više imati apsolutno ništa s tobom, a o tvom izrodu da ne govorim.

10. srp 2014.

16-36/365 crteža


1-15/365 crteža :omg: je dobio nastavak. Projekt još uvijek živi :-Đ. Ovaj put ću objaviti 21 crtež. Malo blesava brojka, ali poklopilo se da mi tako odgovara. Večeras putujem na minimum mjesec dana i nadam se da neću napraviti veliki zaostatak u crtanju. Nosim si materijale pa ćemo vidjeti :). 

Da ne duljim previše, ovaj put sam neko vrijeme nastavila raditi s tušem i onda se sjetila da imam i neke stare tempere. Neke su se posušile, a neke mi poslužile (imam crnu, dvije plave, smeđu i crvenu). I dalje je većina radova na prepolovljenom print papiru, osim tri koja su (sami su na fotkama) koje sam radila na hrapavom papiru A4 formata za prvašiće.

16 - trajanje 10 min; 17 - trajanje 25 min

18 - trajanje 20 min; 19 - trajanje 25 min

20 - 21 (zaboravila sam mjeriti vrijeme)

22 - trajanje 40 min

23 - trajanje 45 min

24 - trajanje 35 min

25 - trajanje 10 min;  26 - trajanje 10 min

27 - trajanje 7 min;  28 - trajanje 10 min

29 - trajanje 8 min; 30 - trajanje 20 min

31 - trajanje 20 min; 32 - trajanje 20 min

33 - trajanje 20 min; 34 - trajanje 20 min

35 - trajanje 20 min; 36 - trajanje 25 min

Eto, uglavnom još mackam i flekam. Davnih dana kad sam često crtkarila, nikad nisam mackala pa mi je ovo kao neko otkriće. Baš relaksira, moram vam priznati, i pritom se ne nervirate što niste zadovoljili standarde koje ste si zacrtali. Nalazim da ovo brljanje od dvadeset minuta stvarno smiruje. Slušalice na uši, muzika i čak i kad nervozna odem mackati brzo se smirim. Preporučam vam da barem pokušate. Ne treba vam talent za antistresno mackanje!
 
Usput, moram se osvrnuti na radove, kao i zadnji put. Veliki cvijet mi se ne sviđa. Motiv je off, nema balansa nego kao da je izrezan s neke druge slike i sletio na papir. Ostali su mi više-manje ok. Sa 17, 24, 28. i 36. sam nekako najzadovoljnija.

Lijepo vas pozdravljam!