Nisam gledala filmove od predoskarovskog gledanja nominiranih filmova, što bi reklo mjesec i pol dana - strašno :D. Pogledala sam zato jedan dugometražni dokumentarac Super Size Me, u kojem je lik odlučio mjesec dana jesti i piti samo hranu i tekućinu iz McDonaldsa. I koja je poanta? Udeblj'o se, jetra mu je podivljala i bio je u depri. Što je očekivao? :D.
Započinjem s hororcem.Mama (2013) ima zanimljiv plot: tip i njegova djevojka udome djevojčice njegovog brata koje su pet godina bile izgubljene u šumi.
Mislim da bi ovo mogla biti dobra drama koja para živce, ali i vrlo uznemirujuć horor bez ikakvih nadnaravnosti, nego čisto realno i odrađeno na mračan način (danas je, čini se, teško postići nešto što ježi kožu bez onih tipičnih strašnih stvari koje vidite na djelić sekunde, grozota iza leđa i tako toga). Ipak, ovo je još jedan u nizu sličnih hororčića u kojem imate uznemirenu dušu koja već sto pedeset godina luta svijetom (Niste to već vidjeli? Ne vjerujem vam! :p), kojoj se dogodilo nešto stravično i koja je vezana uz nekakvu ludnicu, koja naravno više ne postoji. Zijev, zijev... Da ne spominjem vizualne i zvučne efekte koji se vjerojatno prodaju u paketima za 29,99 ili tim hororčićima nove generacije jedno te isti ljudi rade spomenuto jer sam ih vidjela i čula u valjda svakom hororu ovog tipa u zadnjih deset godina. Ovaj film svejedno nije ispao čisto sranje jer ipak ima stvarcu-dvije koje ga nekako odmiču od ostalih c/p hororčića. Ima nekakvu vrlo tanku bajkovitu crtu na momente i to mi je bilo ok. Više toga, manje klišeja i manje identičnih vizualnih i zvučnih efekata kao i kod 500 drugih filmova i bili bi na tragu nečeg boljeg. Ovako je samo još jedan isti film uz kojeg ćeš se zabaviti i zaboraviti da si ga gledao.
U filmu glume popularni Jamie Lannister (pravim imenom Nikolaj Coster-Waldau) i Jessica Chastain, oboje su mi nekako dragi, osim što ona ovdje ima užasno ružnu frizuru :D. Mlada glumica Megan Charpentier je slatka kao bonbončić :cerek:
Ružna frizura Jessice Chastain i slatka djevojčica.
Idemo dalje... :D. The Way Way Back (2013)je filmić koji će vam sjesti kao budali šamar kada niste raspoloženi za ništa romantično, ljigavo, pretjerano glupavo, ništa što iziskuje i trunke koncentracije i moždanog angažmana osim da jeste i da buljite u ekran. Ovaj film je baš taj film koji vam treba kad imate te posebne potrebe.
Plot je ovakav: cijeli film se odvija na ljetovanju glavnog lika 14-godišnjaka i njegove mame u vikendici maminog dečka. Tu je još i kučka kći maminog dečka, mamin dečko seronja (Steve Carell - to se rijetko viđa) te još pokoji lik (da ne spojlam sve).
Zaista ne znam što bih više napisala o ovom filmu, a da vam ne kvarim zabavu. Ako se ikad osjećate kao biljka i treba vam zabava, sjetite se ovog filma. Meni je bio ok, ništa posebno niti ću se za dva mjeseca sjećati da sam ga gledala.
Thor: The Dark World (2013)je najsvježije odgledan film. Nakon problema s Lokijem u The Avengers (2012) gdje je imao pomoć nekoliko Marvelovih superheroja, Loki je zatočen, a Thor se mora boriti protiv novog negativca, nekakvog moćnog dark elfa, kog glumi Christopher Eccleston (meni oduvijek pomalo drag).
Nemam puno reći o ovom filmu, osim da mi je bio baš dobra zabava, kao i prvi Thor iz 2011. Na kraju filma su najavili da se Thor vraća, a dali su si prostora za nastavak. Neka, meni paše. Volim te blokbasterske serijale. Avangersi su mi bili ok, ne tako kao Thorovi. A i sam Thor je u svojim filmovima bolji. U Avangersima je bio lame. Svjetlo je bilo na Iron Manu jer je loler. Zasjenio je sve ostale, ako se mene pita.
Uh, uspjela sam napisati kraći post. Bravo za mene! (to mogu zahvaliti filmovima o kojima ne znam što bih rekla :D).
Što mislite o novim hororčićima? Jeste pogledali ove filmove i hoćete li? Što ste vi gledali zadnje vrijeme? :))
U prošlom postu sam najavila da imam još random stvarčica za podijeliti. Ovog puta bit će više pravog randoma, dok sam prošli put više pisala o tome što sam radila proteklih mjesec-mjesec i pol.
Najprije želim Sretan Uskrs svima koji ga slave! Mi nismo vjernici, ali držimo se tih dvaju (Božić i Uskrs) većih praznika, koji su nam kao i mnogima povod da se okupimo s obitelji. Više sam fan Božića kad imam volje peći tonu kolača, raditi ukrase i tako dalje. Uskrs mi je nekako... "kežual" :D.
Prošlogodišnja torta je doživjela fijasko, a i cijeli taj naš ručak je bio u takvom tonu. Prolilo se sve što se moglo, juha se izlijevala, rezanci koprcali po stolu, čaše padale, boce eruptirale. Niz nesretnih događaja i čudim se kako se nitko nije ozlijedio priborom za jelo. Ali bilo je zabavno :D. Tortu sam prozvala Fijasko na jezeru (doživjela sam nenormalnu maniju smijanja pod tušem prije dolaska gostiju kad mi je to ime palo na pamet) jer su mi se otopile beze kore, izgubile se, a torta ostala plutati u toj tekućini. Strašno :D. Nemam sreće s beze korama. Mrzim ih iz dna duše. Nikad mi nisu uspjele i nikad ih više neću raditi. K vragu i s njima! :D. Recept sam našla na Coolinarici i ne sjećam se ni kako se zvao. Torta je bila moćna, puna kreme, okusa kave, puno šlaga. Iako su ljudi govorili da je ok, mene se baš i nije pretjerano dojmila.
Ove godine nam jedan član obitelji nije smio konzumirati išta mliječnoga pa sam morala tražiti/smišljati recept za tako nešto. Najprije sam mislila napraviti nešto kao pitu od jabuka u izgledu mađarice s dodatkom oraha, ali sam naišla na jedan posve mlijeko free recept tako da se nisam trebala gnjaviti s pečenjem kora. Recept sam mrvicu izmijenila, a objasit ću i zašto. Ovo je ovogodišnja uskršnja tortica:
O torti Keks torta iz mog detinjstva je recept po kojem sam ju radila, a našla sam ga na Coolinarici. Stavila sam manje šećera, kao i uvijek jer su i meni i mami (a i mom momku) kolači preslatki ako se držim mjera za šećer iz recepata. Procijenim otprilike i smanjujem nekad puno nekad malo (ovisno o receptu), ali uvijek smanjujem. Druga stvar koju sam smanjila je margarin jer me šokirala količina od 250 g margarina u ovako maloj tortici. Stavila sam 200 g, što mi se opet čini puno previše. Žele bombone sam zamijenila sušenim marelicama jer ne volim žele bombone, zlo mi je od njih, zlo mi je kad pomislim na njih. Stavila sam 190 g marelica umjesto 300 g bombona te sam iz tog razloga stavila nešto malo više oraha, čisto zato. Dodala sam i dosta ekstrakta vanilije, žlicu i pol meda jer je ipak zeru falilo šećera kad sam pobala gotovu smjesu pošto mi marelice nisu bile dovoljno slatke kao žele bomboni i bilo ih je puno manje, a i trebalo mi je arome, te cimeta.
Nisam prefan torti od pudinga kad radim tortu za neki posebniji dan (puding se kuhao u vodi), a nakon što sam dodala margarin, samo sam osjećala prah i okus margarina. Moram reći da sam bila jako skeptična i razmišljala da ću možda upropastiti ostale sastojke ako ih ubacim u taj margarinasti puding. Ulje iz margarina se nikako nije htjelo spojiti s pudingom vjerojatno jer je kuhan na vodi pa sam ih morala miksati štapnim mikserom. Napucala sam ih s puno ekstrakta vanilije, a nakon dodavanja ostalih sastojaka, na svu sreću margarin se više nije osjetio.
Tortica je ispala baš ukusna, moram priznati, lagana je za napraviti, lagana za probaviti (i ja imam slabu toleranciju na mlijeko i mliječne proizvode pa mi je sjela savršeno), ne peče se i svima se svidjela (barem su tako rekli). Dosta je mala pa vam se neće povlačiti po frižideru danima. I možete ju napraviti oblika kakvog hoćete u kalupu kojem hoćete. I mislim da sam napravila dobru odluku s tim promjenama. Radit ću opet sigurna sam i mislim da ću idući put još smanjiti margarin. Mislim da baza ove torte može poslužiti za mnoge druge okuse, tipa kokos, lješnjaci, drugo sušeno voće i tako dalje.
Koristila sam Opsesija kekse s čokoladom (nešto kao Domaćica), Plodine marka, te čajne keksiće od Štarka, koji su preukusni i pravo su mi otkriće! Moram si ih kupiti za grickanje. Maleni, tanki, delikatni... <3. Damski keksi, rekla bih :D. Uostalom, možete ih vidjeti nalijepljene po torti. Toliko su lijepi da mogu poslužiti kao ukras! :D Cijena obje vrste keksa je 8 i nešto kuna, težina im je oko 220-230 g.
Od ujne smo dobili veliku pogaču za ručak, koju smo držali na stolu, te jednu malu, koju smo slistili za doručak. Velika je danas dokrajčena. Lijepo je dobiti pogaču :D.
Iako nam je proljetno cvijeće iz lukovica ove godine ranije procvalo, još krajem veljače, čini mi se, povezujem ih s Uskrsom, pa će mi se super uklopiti u ovaj dio :D.
Obožavam kad nam vrt bude pun ranoproljetnog cvijeća. Prvo šarenilo nakon sive zime.
Leptirić koji nam se uselio u kuću.
Uz ovu "proljetnu" tematiku savršeno se uklapa i ova preukusna torta koju smo jeli na šogoričinom rođendanu.
Kad sam već kod hrane, najbolje da "uguram" i par sličica klope koju sam spremala. Ovako izgledaju moji deserti kad mi se jede nešto slatko na žlicu, a da opet ne bude običan puding.
Puding kuhan na vodi uz malo mlijeka, malo griza, puno zobi, bademi, ekstrakt badema, malo maslaca. Ispod su propirjane jabuke sa sušenim marelicama. Poštpricala sam čokoladom. Zasitno za krepat.
I kad ostaneš bez tave za palačinke pa pečeš u inox tavi, a palačinke se lijepe...
Morala sam raditi deblje, neke su se oštetile dok sam ih odlijepljivala. Nisam bila od motanja više, bio mi ih je pun kufer, pa sam ih složila u tortu. Mazane su otopljenom čokoladom s malo mlijeka. Palačinke su s kakaom, praškom za pecivo i s malo otopljenog maslaca u tijestu. Budu mi sočnije tako, pogotovo ako su deblje.
I još jedna slika... Žao mi je što su neke fotke lošije od drugih, ali mobitel baš i ne surađuje kad nisu dobri uvjeti.
Obožavam bistre juhe i jako jako volim ovu brzu i jednostavnu "pašticu", tj. kapance. Ne znam zove li se to tako. Uglavnom, jaje, brašno, sol, malo mlijeka - kao gusto tijesto za palačinke i samo pustiti da klizi sa žličice u kipuću juhu.
Otkrit ću vam nešto :). Jako volim čokoladne bananice! Obožavam prave banane, slastice s bananama, sladoled od banane, slatkiše od banana. Rekla bih da sam majmunica, ali neću :P.
Ovo su Evropine (čini mi se makedonske) čoko-banane. Dobre su, ali daleko od najboljih. Mislim, meni su sve čoko-banane dobre :D. Punjenje ovih je pomalo pjeskasto. Nije baš krem, kako piše na kutiji.
Nakon užasno puno godina ponovo sam se dohvatila slatkiša koje sam nekoć obožavala. Zaista ne znam zašto ih nisam tako dugo kupovala :(. Nemam opravdanja :D. Riesen, gumasto karamel punjenje i gorka čokolada okolo. Savršeno. Zabava dok savladate tu gumu iznutra zajamčena.
Dosta o hrani :D Pred kraj prošlog mjeseca ponovo sam se susrela s poskokom, treći put u životu, treću godinu za redom. Bojim ih se. Mislim da ih se svatko normalan treba bojati. Znam da nisu agresivni, sklanjaju se kad osjete opasnost, ali mene je strah da ću stati na njega, pokraj njega, okrznuti ga ili što slično i da će me napasti u obrani. Nikad se nisam bojala zmija niti me prolaze trnci kad ih vidim. Bude mi ih žao kad ih nađem ozlijeđene ili pregažene. ...dok se nisam prvi put susrela s poskokom :/.
Poskok je zaštićena vrsta i ne smije se ubiti, ali očito ljudi rade čistku kad je postao zaštićena vrsta. Kao npr. prvo pitanje moje susjede je bilo jesam li ga ubila. Mislim da mi se faca zamrznula na deset sekundi kad sam to čula. Wtf? Da, strašni su, otrovni su, nisu ni nešto lijepi, ali to bi mi trebao biti povod da ga kamenujem u njegovom teritoriju? Omg.
Zanimljivo je da sam preko ove nakupine kamenja danima prije ovog prolazila valjda deset puta. Odmarao je na kamenu na kojem je rep ljubičaste strelice, smotan u motani burek s glavom u zraku kao da odmara na terasi i gleda prolaznike. Frendica je prošla pokraj njega i nije ga vidjela, ali ja bit će imam radar za živinu koje se bojim (pauke, skakavce...) i vidjela sam ga prije nego sam sišla s druge hrpe kamenja dva metra dalje. Dok sam namiještala fotić viknula sam frendici da je poskok na kamenu i onda je brzlo klisnuo među kamenje jer je očito osjetio vibracije moga deranja. Fotkano je s blagim zumom jer bome neću ići za poskocima.
Par dana prije sam susrela i dvije srne. Jednu sam kroz grmlje lovila s upaljenom kamerom u ruci u nadi da ćemo se ponovo sresti (ništa od toga), dok je druga klisnula uz stijenu prije nego sam se snašla. Momak mi je rekao da više ne trčim za srnama zbog gomile videa na YT u kojima se može vidjeti da se ne treba srne dovoditi u situaciju da napadnu :-Đ.
U ovaj životinjski dio treba staviti i Žutog mačka, mačora kojeg viđam svaku veljaču/ožujak u dvorištu, no ove godine je ostao duže. Zaljubljen je u našu Mašenku, a ostali ga tretiraju kao da je dio čopora. Tako odlazi doma i vraća se, spava tu i tako. Moram napomenuti da su nam sve mačke (svih 6) sterilizirane/kastrirane i nije nam jasno zašto je Žuti mačak tu, a i ostali mačori koji dolaze. Doduše, nije mi jasno zašto se moj Šime isto tjera kad nema jajca.
Fotkano sa malim zumom jer nas se ipak boji. I bolje. Bolje da se svih boji jer su ljudi ovdje netolerantni i gađaju mačke kamenjem.
I za kraj životinjskog dijela ovog random posta je moj Šime. Evo kako to izgleda kad mi spava u krilu:
To na čemu leži je jedan DIY tutorijal kojeg sam radila za blog. Bit će uskoro ;).
Zadnje vrijeme sam jako puno kupovala na eBayu, sve samo sitnice, a gotovo sve je kupljeno putem aukcija. Uskoro ću sastaviti new in post. No, kopanjem po eBayu, naišla sam na par čudnih stvari koje vam moram pokazati.
Mogla bih si to naručiti. Dolazi ljeto. U javnom prijevozu će smrdjeti za ubit se.
Na prvu ove torbe su samo bljak, ali molim, pogledajte torbicu u obliku zečje glave, što je jedan od većih modnih creepinessa koje sam vidjela zadnje vrijeme. Ide uz bok čizmama u obliku kopita (ne onih s kopito petom, iako su mi i te diskutabilne, nego mislim na one koje imaju prošiv između palca i ostatka prstiju. Jeste vidjele to? Brrr). Celebrity VIVI Japan set of 2 Muchacha Ahcahcum Cat Face Tote Bag Handbag Purse.
Make up... Znate ono kad vaš mužjak primijeti i komentira make up na ženi?
"Obrve joj izgledaju kao krilca. Kao da će poletjet'!", kaže on, a ja sam onda morala...
...dodati krilca:
Žao mi je što su ove fotke grozne, ali fotkane su s TVa.
Na blagajni u Plodinama. Zar je teško provjeriti pravopis?
I to je to za drugi po redu Randomness post. Za sam kraj moram staviti pjesmu Type O Negativa. Neki dan je bila četvrta godišnjica smrti frontmana Petera Steela, a time i benda. Typo će mi zauvijek ostati najbend. Puno lijepih i nelijepih trenutaka provela sam slušajući ga.
Lijepo vas pozdravljam do idućeg posta! :)
I koja je najčudnija stvar koju ste našli na eBayu? :D
Lijepo sam počela pisati po dva posta tjedno na ovom i beauty blogu, ali kao sporovozni sastavljač postova jednostavno je nemoguće pratiti takav tempo, ako moram išta drugo raditi osim bloganja :-Đ. Vraćam se na staro: pisanje kako stignem. A za danas pripremam jedan post sa svime i svačime, što sam radila proteklih mjesec-mjesec i pol, što mi je upalo u oko i tako dalje. Imala sam već random postove koje možete naći pod Random blog postovima do broja 13, 14, možda i 15. Skratila sam ime i krećem od broja 1 ;).
Najprije najzanimljivije! Highlightovi ovog perioda su bili vikend u Zagrebu prošli mjesec i momkov posjet ovaj mjesec. Čudna slučajnost je što smo u Zagrebu bili baš onaj vikend kad je bio Beauty Blog Day i moram priznati da mi je tek sad, mjesec dana nakon, počelo biti manje žao što sam to propustila. Valjda kako vrijeme prolazi :D. O vikendu u Zgu se pričalo jako dugo i stvari su se poklopile baš tad, tipa par dana pred BBDay i nisam se mogla više prijaviti. Cijeli dan sam pogledavala na net da vidim ima li kakvih izvještaja, koja blogerica je najblogerica ove godine i tako to. Iako mi je bilo super, rado bih da sam i BBDay mogla uklopiti u to sve.
Kao što rekoh, vikend u Zagrebu je bio baš cool. Nisam godinama bila u Zagrebu, od selidbe (obitavala sam tamo dvije godine) i bilo se lijepo prisjetiti. Nije mi nešto nedostajao dok sad nisam bila. Sad mi je ponovo prifalio, ali vjerujem da ostanem duže da bih malo šiznula od javnog prijevoza :D. Najbitnija stvar tog vikenda (četvrtak-nedjelja) je bilo pivo i isprobavanje piva. Drago mi je što se i van Zagreba sada mogu popiti "egzotične" pive (tipa nešto drugo osim Karlovačke, Ožujske i tih copy/pasteova), ali o usporedbi izbora ipak ne možemo pričati. Muški dio društva je degustirao čak 50 različitih piva (:D), dok sam ja impresionirala samu sebe sa čak 32, iako su količine piva bile jako male. Nema veze, s obzirom da mi CO2 jako smeta želucu, zaista sam i više nego zadovoljna tom brojkom. Zadovoljna sam i nekim primjercima kojima sam smočila svoje osjetilne pupoljke.
Probala sam nešto jako dobrih piva, ali ono koje me fasciniralo je Founders - All Day Ipa s gornje slike. To je bio i prvi india pale ale (ipa) kog sam probala. Tek nedavno mi se otvorio cijeli taj pivski svijet, a moje nepce naučeno na splačine je počelo osjećati i nešto drugo osim toga, pa priznajem: prilični sam amater, ali učim pomalo. Ipa bi trebala biti gorka s aromom bilja, koju vjerojatno daje viši udio hmelja, kako shvaćam. Probala sam tri ipe i u svakoj sam osjetila miris i aromu sirupa bazginog (zova, elderflower) cvijeta i cvijeta samog. All Day Ipa mi je daleko najbolja ipa koju sam probala zbog nevjerojatno jakog mirisa i arome bazginog cvijeta. Iako ne volim jače gorka piva, u ovom mi to nije smetalo nego se nekako baš lijepo uklopilo.
Probala sam i najjalkoholnije pivo do sada s čak 14% alkohola. Strašno, nije li tako? :D To čudo se zove Schloss Eggenberg - Samichlaus Classic (izvor slike). Do ovoga najjače što sam probala je imalo 9.5%. Samichlaus je nešto što nisam mogla ni zamisliti. To ne bih uopće uvrstila u pivo nego u likere :D. Slatko je dozlaboga, sam šećer, alkohol se ne osjeća, nema gorčine, a niti CO2. Ima okus kao sok koji se skupi na dnu zdjele s odstajalom izrezanom dinjom posutom s dosta šećera. Iako jaaaaako slatko, svidjelo mi se. Poslužila bih to u čašicama za rakiju kao aperitiv ili desert :D. Ne znam može li itko preživjeti toliku količinu šećera u kombinaciji s alkoholom u većoj količini :D.
Piva su se kupovala u Vrutku, Magic Beer Roomu i Svijetu piva. Što se Rijeke tiče, lijepu ponudu ima Metro, a i riječke Plodine su se nešto poboljšale. Pulske imaju manju ponudu, koliko čujem.
Pivnice - posjetili smo i dvije pivnice: pivnicu Mali medo u Vukovarskoj (čini mi se) i Zlatni medo u Ilici. O prvoj nemam baš što reći. Piva su im ok, a u drugoj su bolja :D. Izdvojit ću dva koja se mogu naći i u nekim našim dućanima (u Rijeci npr. u Metrou i u jednom malom dućanu pokraj autobusnog kolodvora na Žabici), a to su Grička vještica i Dva klasa. Grička mi je bila dobra, ali svjetlo ovdje pada na Dva klasa, fino pšenično pivo. Moram priznati da mi se čak više sviđa botirana verzija nego točena. Pive u pivnici možete popiti čak za samo 9 kn kad imaju happy hour.
....at Zlatni medo
Hrana u Zagrebu - u Zgu se jelo s nogu, puno junka, a ja se bome nisam žalila. Svi volimo junk food i svima nam je povremeno potreban. Probala sam dva zagrebačka kebaba, a to su mi ujedno bili i drugi i treći kebab u životu. U Rijeci se kebabi baš ne viđaju pa eto. Prvi kog sam probala bio je ove zime u Puli i bio mi je super. ...dok nisam probala kebabe u Zagrebu i shvatila da je pulski bezveze i preskup (pečenjara Jeruzalem ili kako već). U Zgu smo bili u jednoj pečenjari blizu Studentskog centra (u prolazu pokraj PBZ banke i foto radnje). Tamo kebab dođe samo 20 kuna, dobijete ga u lepinji, pun je, bogat, ogroman i uspjela sam ga pojesti tek malo više od pola. Drugi kebab smo jeli u Kebab Paradise u Vlaškoj. Tada sam se odlučila za tortilju (ili arapski kruh, kako god) čisto zato da ga mogu pojesti, a to je bila i dobra odluka kad sam vidjela koliko je ogromana verzija u lepinji. Naravno, niti onaj u lepinji nisam mogla savladati jer je bio prekrcan, ali sam se potrudila i pojela skoro cijeli. Ajme meni, savršeni su! Prvi ima više začina i mislim da su ga malo napucali češnjakom u prahu jer me taj češnjak kasnije mučio (češnjak je nešto što zaista teško podnosim, nažalost). Drugi je bio light okusa i poslije nije bilo neugode. Iako mi je draže jesti začinjeniju hranu, znam da to malo uživanja možda i nije najvrijednije kasnijeg lošeg osjećanja, tako da ipak glasujem za kebab iz Kebab Paradise, ali oba su stvarno odlična i ako možete podnijeti više začina i češnjak, svakako posjetite i onu prvu lokaciju. Cijena prvog je, znači, 20 kn, a drugog 25.
Moram se osvrnuti i na pulski kao usporedbu. Prepucan je začinima, mali, tanak, iako koliko je začinjen više punjenja se ni ne može podnijeti i dođe 25 kn, kao i ovaj duplo veći i tri puta bolji u Zagrebu.
Posjetili smo iMek Per's. Vi iz Zagreba vjerojatno znate za zloburger :D. Pošto znam kapacitet svog želuca preskočila sam to zlo i uzela normalni burger, iako je i on bio nešto veći od onog na što sam navikla. No, uspjela sam ga skoro cijelog savladati i nije mi pozlilo kao zadnji put od cheeseburgera u Food Cityju u Rijeci, koji je i manji i ima tanju pljeskavicu, ali je očito napucan nečim što mi smeta. Muški članovi su se odlučili za zloburger, a i išta manje od toga bi bilo jednostavno lejm :D.
Žao mi je što se na slici ne može vidjeti njegova veličina. Pokušala sam ga slikati s momkovom rukom pokraj, ali nije imao strpljenja surađivati (što je čudno jer sam inače ja ta koja ne mogu sjediti ni sekunde pokraj hrane bez da ju jedem, dok njemu može hrana umirati na tanjuru :D), ali možete vidjeti da je velik skoro kao tacna, lol.
Bila mi je simpatična briga konobarice kad je momak naručio ljuti umak. "To vam je jako ljuti umak... Hoćete da ga malo razvodnim?" :D Eh, da je znala kakva zla je momak uzgajao na balkonu... I nije li čudno raditi ljuti umak pa ga razvodnjavati? Neka budu sretni što su uspjeli proizvesti nešto iole ljuto i vjerujem da im to ljudi cijene :D.
Sada ću staviti nekoliko zagrebačkih fotki i time završiti ovaj dio :).
Bandićeve fontane. Iznenadila sam se kad sam vidjela da su ucrtane na karti pod tim imenom :D. Simpatično i lijepo sređeno, ali ne kužim kako ti ljudi tamo sjede i čitaju knjige ili ćaskaju uz dvije brze ceste s nekoliko traka sa svake strane. Prilično je bučno.
Morala sam uslikati ovaj divovski palac, kog sam ugledala u prolazu negdje blizu spomenutih fontana. Thumbs up iz vrta, yeah! :DI morala sam mu dodati krilca. Nemam pojma zašto.
Sramotna tekma Istra - Dinamo s rezultatom 0:6, što se vidi i na trenerima. Jedan prpošan, a drugi potonuo :D. Ne pratim nogomet, jedva da znam što je ofsajd, ali čak je i meni moral ljosnuo.
Dejt s momkom - više puta ste imali prilike pročitati da sam u vezi na daljinu (već 6 god) i nadam se da ćemo se uskoro naći na jednom mjestu za stalno. Možete zamisliti koliko nam znače ti naši dejtovi :). Ovaj mjesec smo se družili tjedan dana i lijepo iskoristili vrijeme. Bili smo na izletu u Selcu, Crikvenici, Dramlju i šetnji po Rijeci. Čak smo jedan dan i izašli 8-), a ostale vanjske aktivnosti su nam se odvijale po supermarketima, pošto ih jako volimo obilaziti. Lijepo smo se našli :D.
Uhvatili smo pravo kasnoproljetno vrijeme onaj dan kad smo izletovli. Na mom brdu je bilo prohladno i poluoblačno, a niti pola sata vožnje dalje vrućina, čisto nebo i sunce protiv kojeg nam je trebala jača zaštita (ja sam, naravno, zaboravila ponijeti naočale za sunce pa sam hodala kao slijepi miš).
Nekoliko fotki iz Selca.
Nakon Selca prošetali smo po Crikvenici. Bilo je lijepo prošetati na miru jer zadnji put (prošlo ljeto) nesnosna gužva nam je ubila uživanje u Crikvenici. Crikvenica me podsjeća na djetinjstvo jer mi je nekad vrhunac ljetnih praznika bio ručak u Crikvenici s nezaobilaznim voćnim kupom. Uvijek su mi oči ispadale kad sam gledala cjenike sa slikama i uvijek sam birala najnakinđureniji, s najviše palmica, zastavica i tih gluposti i onda je često uslijedilo razočarenje kada bi mi došao s trećinom tih ukrasa, haha. Uvijek bih savladala samo trećinu, eventualno pola, jer bih bila sita od ručka, a oni su bili zaista veliki i moćni. Gomila voća, par kuglica sladoleda i onaj šlag na vrhu od kojeg mi je često bila muka, a kojeg se moralo pojesti da bi se došlo do sladoleda. Što da se radi... Same kuglice sladoleda u zdjelici nisu bile napete. Možda da su na njih upiknuli suncobrančić... :D.
Crikveničke fotke.
Zadnja destinacija u tom dijelu je bio Dramalj. Zapravo, povod za izlet je bila pivnica u Dramlju, Beer Pub, koja proizvodi Crikveničko pivo, koje opet možete kupiti samo tamo. Na povratku iz Zagreba prošli mjesec smo tamo svratili i dočekala su nas zaključana vrata - godišnji odmor bez informacije do kada će trajati. Par tjedana nakon ponovo smo imali nesreću naći zatvorenu pivnicu, ali ipak nam se ukazala sreća što je vlasnik čilao ispred pivnice uz pivo te nam ponudio da probamo mlado pivo. Mogu vam reći da je osjećaj probavanja predobrog piva na stepenicama ispred pivnice kasno poslijepodne na suncu bilo nešto što ću pamtiti. Sve pohvale vlasniku pivnice na nesebičnosti i nuđenju repeta! A pivo je odlično <3. Lijepe punije arome, blago gorkasto, taman koliko treba, s malo CO2 (što meni savršeno odgovara) i divne divne boje, što možete vidjeti na slici :). Ne sjećam se kad sam zadnji put popila 3 dl piva u tako kratko vrijeme (vjerojatno prije nego mi je želudac otišao k vragu), ali to pivo je samo klizilo i uopće mi nije teško palo. Vraćamo se opet! Pivnica se ponovo otvara 1.5.
Pogled s terase ZTC Rijeka na divnu industriju. Nakon kiše se može vidjeti nešto Kvarnera :D.
Oduljila sam s ovim postom. Malčice sam se previše raspisala pa ću ostalo morati strpati u randomness #2. Čini se da imam problem s pisanjem. Uvijek odem puno dalje, tj. dulje nego što sam si zacrtala, što me zabrinjava jer znam da vjerojatno nema vaš puno ljudi koji to imaju vremena i volje čitati. Nadam se da si barem preskočite na dio koji vas zanima :)).
I volite li i vi pivo? :D
Usput, registrirala sam se na Rate Beer stranici, nick mi je azzie, pa ako volite pivo, možete doći pa ćemo si biti frendići :cerek: :D.
Dugo nisam objavila nekozmetički new in, cca pola godine. To ne znači da ništa nisam kupovala, nego me, ruku na srce, nije bilo volja fotkati te stvari. U tom periodu sam najviše kupila odjeće, a nju mu je takva tlaka fotkati, pogotovo u ovom hladnijem dobu godine koji nam je sad na izmaku. Pod umjetnom rasvjetom odjeću mi je jednostavno nemoguće fotkati da donekle na nešto liči. Stoga sam lijepo sve to preskočila. A sad da vas ne tlačim (bespotrebnim) objašnjenjima krećem na novitete :).
Najprije ću vam pokazatiknjige. Nisam nijednu kupila čak od ljeta, ali tad sam si ih priuštila nešto više, pa ne mogu stalno :D. Razveselila sam se kad sam vidjela da su prestali Bratstvo crnog bodeža lomiti u dva dijela jer mi se redovito dešavalo da muku mučim i obilazim trafike u potrazi za jednom polovicom knjige. Ta nebuloza pola knjige jedan, pola drugi mjesec ne znam kome je pala na pamet, ali eto... Sad je napokon izdana kako treba, osim što mi sad neće sve biti jednake. Kako ih imam sve, sad će me malo nervirati ta razlika u debljini prvog dijela kolekcije od ostatka, ali mala cijena za knjigu u komadu :Đ.
Sva tri nastavka Prohujalog s vihorom sam dobila od momkove mame. To je trebao biti božićni poklon, ali je i ona imala problem pronaći sva tri dijela pa sam ih dobila naknadno kad ih je sakupila. Još nisam pročitala. Sad ih čita moja mama, a ja ću uskoro. Prohujalo s vihorom film mi je jedan od najdražih i pogledala sam ga, bez pretjerivanja, vjerojatno dvadesetak puta. Kako film znam skoro napamet, moći ću lagano uspoređivati film i knjigu :D.
EBAY ULOVI
Kad sam počela kupovati na eBayu planirala sam raditi unboxing postove, no s obzirom da kupujem gomilu sitnica, tih postova bi bilo em previše, em se i nema što pokazati što zahtjeva vlastiti post. No, radit ću unboxing postove kod većih/skupljih stvari, stvari kod kojih biste možda voljeli to vidjeti ili bi vam moglo koristiti, zajedno s nekakvom recenzijom tih proizvoda.
Takav jedan post je u pripremi i mislim da će vas zanimati jer se radi o torbi koju sam kupila i koja mi je stigla, ali ne ona koja je bila opisana u oglasu nego njena lošija verzija. Taj problem je u procesu rješavanja, odnosno čekam da mi stigne nova torba, pa ću onda sastaviti jedan tekst s unboxing fotkama, fotkama proizvoda i detaljnim opisom što sam kupila, a što dobila, te kako je sve to završilo.
Što se tiče manjih i jeftinijih stvari, potrpat ću ih sve u postove ovog tipa i usput staviti fotke na koji način su bili spakirani, a uglavnom mi sve te sitnice stižu jednako upakirane.
Kupila sam pamučnu maramu u ljubičastoj boji. U Photoshopu sam namiještala boju marame jer mi nije ispadala realna s ove udaljenosti fotkanja (uvijek problemi s ljubičastom), pa mi je pritom ovo bilje ispod izgubilo boju, a nije mi se činilo potrebnim da i njega 'naštimavam' - čisto da vam objasnim zašto ovo bilje na ovoj fotki odskače od onog na idućim fotkama.
Ovo je originalni oglas: klik. Kao i mnogi selleri, promijenio je cijenu ovakvih marama. Sad kaže da su 3,39$, a kad sam kupovala bile su oko 2, s time da sam uhvatila neko malo sniženje pa kupila za 1,89$. Pod slabijim umjetnim svjetlom izgleda više kao marama sa slike u oglasu, no na dnevnom svjetlu nije ni blizu. Kakva god, meni se sviđa! :D.
Marama je došla u zaštitnom najlonu i plastičnoj (najlonskoj) omotnici. Znate kako je rizik s tom kineskom robom da zna imati čudan miris, tj. smrdjeti? Ova marama srećom ne smrdi niti ima neki primjetan miris. U oglasu izgleda mat, ali ima nešto sjaja. Zato tako blješti na mojim fotkama. Nisam ju još oprala pa ne znam hoće li se taj sjaj smanjiti nakon pranja. Vidjet ćemo. U oglasu ne piše o kojem materijalu se radi, ali sam u drugim oglasima vidjela da bi trebala biti 100% pamuk, a tako i djeluje. Na donjoj slici možete vidjeti kako izgleda rub marame. Planiram kupiti ovakvu crnu maramu kad ju uhvatim po nekoj dobroj cijeni.
Ostale stvari koje ćete vidjeti sam kupila na aukcijama (nisu posložene redoslijedom kupovine). U početku sam sramežljivo bidala, ali sad bidam sve u 16! :D. Moram priznati da se čovjek lako navuče na to bidanje. Daje mi mali adrenalinski šut svaki put :D. No, hajde da vam pokažem stvarčice :).
Na jednoj takvoj aukciji kupila sam cca 3000 akrilnih kristalića za nail art u 12 boja, koje planiram koristiti za svašta, ukrašavanje poklona, ukrasa itd. Došli su zajedno s ovom plastičnom kutijicom s 12 zasebnih spremnika, što mi se čini jako praktično. Ovaj predmet sam platila 0,06 $ + 1,72 $ za poštarinu. Znam da sam mogla puno bolje proći, ali u tom trenu mi se to učinilo kao dobra cijena. Predmet je došao zaštićen s više slojeva najlona s mjehurićima te u najlonskoj kuverti.
Btw, boja marame na donjoj slici odgovara stvarnoj boji marame (bar što se mog monitora tiče).
Na ostatku slika vidjet ćete navodni srebrni nakit, sa žigom 925 i koji se često prodaje pod srebro (iako je izlistan pod Fashion jewelry, a ne Fine jewelry). Vjerojatno ovisi o poštenju sellera. Ja sam ih kupila znajući da to ne može biti srebro jer ga ima more i jako je jeftino i po punoj cijeni i na aukcijama. No, vjerujem da je navlakuša za neke ljude. Takav nakit su preprodavali na stranici aukcije.hr pod srebrnim nakitom, kao i na eBayu. Uglavnom, to nije srebro, eventualno je posrebreno, ali nisam sigurna ni je li to posve točno. Laički bih rekla da je to možda nekakva mješavina srebra i još nečeg. Nešto mora biti kad je tako bijelo.
Svi komadi nakita su mi stigli upakirani kao na donjoj slici. Dakle, svaki komad u zip vrećici, stavljen u ukrasnu kutijicu, a zatim u kuvertu s mjehurićima.
Prsten, nešto kao vjenčani. Ne, ne udajem se :D. Uzela sam veći (veličina 8) da ga mogu nositi na kažiprstu. Tek kad mi je stigao iz Kine, na eBayu sam našla povoljno stainless steel prstenje, koje bi mi možda više odgovaralo, ali nije niti ovaj loš. Nosit će se. Evo vam i link na predmet iako je prodan. Kao što sam napisala, ovakvih komada je puno pa čisto da znate kako izgleda slika u oglasu i pod čim ga prodaju. Platila sam ga 0,62$.
Moj prsten ne izgleda baš tako dobro kao u oglasu, ali nije velika razlika. Uživo se vide stvari koje se na toj maloj slici ne mogu primijetiti. Prsten je dosta težak, površina mu je lagano grbava i vide se rubovi premaza. Ako uvećate sliku možete, nadam se, vidjeti te greške, pogotovo na desnoj gdje se i na maloj slici jako lijepo vidi jedna dugačka crta s unutarnje strane prstena.
Narukvica s ružom. Nisam nešto od "nježnog" (cvijeće, srca...) nakita, ali ova narukvica mi se svidjela. Uživo me nije razočarala. Djeluje izdržljivo, ali ima pokoju "grešku" koju je dobila prilikom farbanja tog metala. Jedini problem s njom jest što mi je prevelika. Imam vrlo uski zglob (15-16 cm), a ona mi dođe na pola puta do lakta. Nije jako velika, nego okvirno za neku srednju ruku, ali eto, moja ruka je dječje uska. Još ne znam hoću li je nekome pokloniti ili nositi napol ruke.
Platila sam ju 1,05$, a link na predmet sa slikom je ovdje.
A sad jedan predmet koji me oduševio čim mi se našao na dlanu. Zmijolika ogrlica kao da je zaista živa pa vrlo rado samo sklizne kroz prste. Neki dan sam vidjela ovakve oglice od nehrđajućeg čelika (nešto su skuplje, čini mi se) i te su mi baš mega jer su tamnije. Razmišljala sam da si kupim i čeličnu i nosim ih skupa.
Na ovoj ogrlici nisam primijetila nikakvu grešku, dosta dobro je napravljena, ali to ovisi od samog komada. Neki mogu imati grešku , neki ne. Nisam ju još nosila jer sam prije nego što mi je stigla počela nositi jedan eBay lančić (na zadnjim slikama). Ne skidam ga već dva tjedna jer sam ga stavila na test. Spavam s njim, znojim se s njim i tuširam se s njim. Za sada nema promjene ni na meni ni na njemu.
I za kraj imam lance. Došla su tri u paketu, svaki u zasebnoj zip vrećici (dva vidite na slici, trećeg nosim). Nakon dva tjedna nošenja non-stop za sada ne radi nikakve probleme, osim što me tu i tamo čupne za pokoju dlačicu straga na vratu.
Na idućoj slici možete vidjeti kako ovaj primjerak ima lošije spojenu alku (kod spojnice sa žigom). Eto, možete očekivati takve greške, ali ovo me ne brine jer je lako ispraviti. Link na predmet je ovdje. Vjerujem da sam mogla i bolje proći, ali ovo je bilo moje prvo bidanje :D.
Svi predmeti koje sam spomenula su mi stigli u roku od cca 13-23 dana, osim dva koja još čekam iz te ture kupovine s početka ožujka. Čekam još jednu maramu (vrijeme stizanja od 20.3. do 10.4.) i narukvicu (vrijeme stizanja od 25.3. do 15.4.) tako da će oni u neki drugi post. Nemam zamjerki glede predmeta, osim problema s torbom. Sa sellerom sam se lako dogovorila, ali pitanje je opet što će mi stići. Nova je navodno poslana 21.3. Ima još čekanja do nove :D.
Što vi nekozmetičko kupujete na eBayu? Nakit? Odjeću? Torbe? :)
