22. svi 2014.

Netolerancija

Planirala sam jednom napisati tekst o ljudskim osobinama i postupcima s kojima se susrećem i koje zaista ne volim, čisto da si olakšam dušu i  bar djelomično izbacim tu frustraciju. Netolerancija je trebala ići u taj post, ali čini se da je zaslužila vlastiti.

Azziella blog, moj "osobni" i svaštarski blog je mjesto gdje se nisam libila pisati o čemu želim i na način na koji smatram da je primjeren niti je moj problem ako je moj stav za nekog uvredljiv te me time više ne želi čitati. Pokušati se svima svidjeti je fake - što ne znači da ne treba pripaziti na izražavanje da ne bi bio krivo shvaćen  (nadam se da nisam pala na tom terenu). Pisala sam o šupskom načinu prešućivanja istine u T-comu, o šupskom nastupu cvjećarke u Konzumu, o iskrenom stavu proizašlom iz osobnog iskustva o trovačima pasa i mačaka, o sramotnom referendumu "ZA ili PROTIV" - kojeg sam, ruku na srce, ispisala na neozbiljan način, ali nisam imala volje nikome objašnjavati ono što je objašnjeno tisuću puta.

Neozbiljno je reći da te nešto šokiralo kod ljudi jer ljudi smo. Koliko je dobroga u toj našoj sorti, toliko je i šupskoga. Pošto šok ne bih trebala upotrijebiti iz navedenog razloga, mogu reći da me zgrozilo ponašanje nekih ljudi na ovoj našoj maloj blogosferi. Te ljude koje ću spomenuti su anonimci, odnosno oni koji pišu anonimno (bez navedenog imena/nicka), tako da, molim sve kolegice koje se osjete prozvanima da se tako ne osjećaju (naravno, ako niste same ti anonimci o kojima ću pisati :-Đ).

U cijelom ovom užasu koji je zahvatio Hr, BiH i Srbiju, gdje se vidjelo kako kad se udruže mediji, poduzeća i "mali ljudi" se mogu učiniti velike stvari, a to nije prvi put viđeno. Kad se tako ljudi ujedine, pa ne mora biti niti ovako veliko, nego i u malim akcijama za koje gotovo da itko zna, to nekako budi nadu i optimizam. No, nažalost, čini se da nijedna takva akcija ne može proći i bez "crne strane".

Naprosto sam zgrožena šikaniranjem ljudi, blogerica, čitateljica, s čijim se stavovima ti ljudi ne slažu, ovih dana u ovoj našoj internetskoj zajednici. Na jednom blogu ispod posta o nekim kremama sam vidjela ostatke buliziranja autorice od strane anonimne osobe, na drugom pak u komentarima sveopći napad na osobu koja nije rekla ništa krivo niti ikoga uvrijedila, ali su je oni "pomračenog uma" doslovno učinili nečovjekom. A zašto? Zato jer je rekla da se nama koji trenutno nismo u situaciji ljudi u poplavljenim područjima život odvija dalje. Radimo, spavamo, jedemo, pa i pišemo postove na blogovima. Pitam se koliko je tih dušebrižnika ostavilo sve "luksuze" u životu, sjelo na pod i gledalo u prazan zid dok sve ovo ne prođe, jer samo tako možeš pokazati koliko si human? Naprosto mi se gadi to vaganje humanosti. Tko ima kome drugome govoriti koliko je human?! Tko ima kome reći da je njegovih 5 kuna koje je donirano ništa u odnosu na 500 kn od druge osobe? Tko si to dopušta određivati tko je human a tko nije? Žao mi je, ali meni je to stravično degutantno da mi je gotovo nepodnošljivo.

Isto tako, vidjela sam osvrt na pozivanje da svi prestanemo pisati postove. Bilo je rečeno nešto tipa: pozdravljam sve blogerice koje su odlučile prestati pisati da se tako udružite i na taj način pomognete ljudima u nevolji. Aha, udruživanje u nepisanju će pomoći kome točno i na koji način?

Nives se prva, čini mi se, odvažila (barem što se blog postova tiče) objaviti tekst o pisanju ili nepisanju postova u ovo vrijeme i naprosto sam presretna što su drugi imali gdje napisati svoje stavove i što ispada da "pomahnitala" gomila i nije tako velika. Bravo za sve vas koji dajete pravo drugima da sa svojim blogom (i životom) rade što misle da je najbolje! Link na post.

Mislila sam ne pisati radi drugih, da ne navučem bijes drugih, ali to se protivi onome što je moj blog (blogovi) - iskren, u kojem neću fejkati klizanje niz dlaku drugima samo zato da se ne bih zamjerila jednoj, pet ili deset osoba. Ako se zamjerim, žao mi je što je tako, ali svoju slobodu da sa svojim blogom (i životom) radim što mislim da je najbolje neću prodati radi jedne, pet ili deset osoba koje mi tu slobodu žele oduzeti. Hoću li zaista pisati ovisi o mojoj potrebi, mojoj želji, sposobnosti i naposlijetku odluci - ničijoj drugoj!

Čini mi se da jednostavno, generalno gledano, ne možemo protiv sebe samih... I koliko me razveseli jedinstvo ljudi, toliko me ovakve situacije ošamare i vrate u zbilju.

Napomena: sve anonimne trolajuće komentare ću smatrati spamom i iste ukloniti. Uvažavam tuđe mišljenje različito od moga, ali samo objavljeno s imenom. Ne budite pizde i pišite javno.

Broj komentara: 35:

  1. prva 3 dana bili smo ujedinjeni da treba pomoć i u tome uspjeli, e onda je krenulo svašta...upiranje prstom u one koji nisu objavili slike po fb ili twitteru kako pakiraju donacije, do brojanja tko je donirao, tko nije, pa onda uporno keljenje šokantnih slika s poplavljenih područja koja nemaju veze s poplavama u RH, BiH i SRB, pa optuživanje putem istih, kao "vidite nitko niš ne radi"... sve sami internet heroji koji upiru prstom u druge a sami nisu ništa napravili :) Samo vi pišite, život ide dalje, kako nama tako i ljudima na poplavljenim područjima. Od ne pisanja, ljudi na poplavljenim područjima nemaju apsolutno ništa, a sad tu optuživati da je njima grozno, je grozno im je i suosječam s njima, pomogla sam koliko sam mogla. Ako to netko ne može cijeniti, to je njegov problem i ničiji više.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Odlično si to sažela! Nisam bila par dana ni na FB ni gledala blogove, a kad sam došla šok i nevjerica.
      Neizmjerno sam zahvalna što nisam u toj situaciji, ne bih nikome poželjela i željela bih da se to nije dogodilo, da se ne događa nigdje i nikome. Vjerujem da većina nas tako misli i da smo svi pomogli kako smo mogli (čak i oni koji se nisu pohvalili), ali eto, situacija udari nekima u glavu.

      Izbriši
    2. ma nastala je općenarodna histerija... jučer sam se svađala s jednom ženskom koja je doslovno proklela Severinu, jer "nije ništa donirala"... ja pitam žensku "kaj joj (severini) viriš iz gujsce da znaš da nije donirala?" ...je kao da je donirala trebala je to objavit... mislim wtf?

      Izbriši
    3. Pa eto, upravo se o tome radi. Moraš objaviti da ne bi ispao da nisi. Onda kad objaviš slijede kritike da nisi dovoljno. A onda pak da se hvališ time :zvrko: U svemu tome najviše rafala ide na poznate i komentari kako se kupaju u parama i kako to njima nije ništa...

      Izbriši
  2. :D Super post i potpis na sve! :)

    OdgovoriIzbriši
  3. c'est la vie, ima nas zbilja svakakvih :P
    ako nešto ne volim, onda su to anonimni komentari i dušebriznici

    OdgovoriIzbriši
  4. Sve sam već kod Nives napisala, apsolutno se slažem s tobom! Netolerancija je inače jedna od stvari koje su mi zaista grozne.
    A ovo što se odvija ovih dana je zaista prešlo svaku granicu.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Jeste, zato sam to morala i napisati (i izbaciti iz sebe). Zaista prestrašno!

      Izbriši
  5. draga Azzie, baš kao i ti, i ja sam presretna zbog toga što ta "pomahnitala gomila" ipak nije tako velika i da je većina ipak tolerantna. D
    Drago mi je da se još netko dotaknuo ove teme jer sam ja čitala i jednostavno nisam mogla vjerovati kako se napadaju ljudi zbog toga što su se drznuli pisati ovih dana. (Lažni) moralisti, a zapravo netolerantni ljudi.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pa da, ne moramo se slagati u mišljenjima, ali kao odrasli ljudi trebali bi imati sposobnost uvažiti svačije pravo na drugačije mišljenje.

      Izbriši
  6. Radi hejterskih anonimki ja ozbiljno razmišljam da obrišem blog. jednostavno se više ne mogu nositi s ljudskom zlobom, podmetanjima prozivanjima i vječitim strujama u ovoj zajednici. Ja sam bila jedna od onih koja je pozivala na ne pisanje, isključivo potaknuta mišljenjima žena koje su u sekundi ostale bez svega, da, čitaju blogove itekako i u takvoj situaciji, no kasnije mi je postalo svejedno, ko će šta i kako. Glede anonimnih komentara na tuđim blogovima, čula sam da su se postavljali linkovi mojih postova, tu zaista ne znam što da kažem, oponelula sam sve da to ne rade jer tako štete samo meni jer se naravno misli da sam to ja. Užas

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Možda ciljano to rade da ti naštete... Znam da se tvoje ime povlači ovih dana i meni je to isto užas užasa. I znam da si vječito na nekom anonimnom udaru. Stvarno se iskreno nadam da nećeš obrisati blog jer nije toga vrijedno. Mislim da je tvoj blog dovoljno iznad svega toga i definitivno nije zaslužio brisanje. Možda je dobar prvi korak zabrana svima da sve pišu. Ja sam za slobodno iznošenje mišljenja, ali bome da mi netko trola i spama ispod postova bih uvela moderiranje. Ti si to i učinila zar ne?
      Što se tiče ne pisanja ili pisanja, tu poštujem odluku o nepisanju svakog tko je odlučio ne pisati iz ovog ili onog razloga :).

      Izbriši
  7. Napokon netko iskreno kaze sta misli i ne izigrava moralista. Koliko sam sretna sto su svi ujedinjeni, toliko mi smeta stav da nisi nista napravio ako to nije bilo javno,fotkanje,statusi,racuni..svatko zna sta kako koliko za sebe i to bi trebalo biti dovoljno.tvoj zivot,tvoj blog,tvoja prica.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. I meni se učinilo da jedan dio ljudi "siluje" sa svime time da se vidi i da se ne bi pomislilo da se ne suosjećaju. Čak sam pročitala u jednom komentaru kako ima blogerica koje o tome nisu pisale. Eto upravo se tu vidi štošta. Pisanje čisto radi da se ne bi ispalo ne znam što. Ja nemam namjeru niti sam imala namjeru pisati još jedan u nizu postova samo zato da ispunim tu brojku, nakon hrpe objavljenih postova, objava na FB, sve sile vijesti na tvu i portalima, glavnoj stranici gugla i pitaj boga di sve - baš i moja objava treba, ali eto, izgleda da se to očekuje. Radije sam se osvrnula na ovaj drugi problem.

      Izbriši
  8. Ja ne razumijem pompu koja je nastala, sasvim je nepotrebna i suvišna ako mene pitaš. No ova blogosfera je takva da se uvijek nešto mora zakuhavati. Anonimci su uvijek jaki na riječima no varaju se ako misle da oni zaista jesu anonimni jer se IP adresa vrloooo lako provjeri, stoga, nema potreba za serinjanjem :D!
    Živjela!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pa ako ćemo tako, nema anonimne osobe danas :D, a to što neki misle da ih ekran, tipkovnica, žica i natpis "anonimno" zaista čine odvojenim od onoga što pišu, varaju se.

      Izbriši
    2. Pišem ti post već 4. put, valjda ću ovaj i objaviti:^O Jučer sam napisala kilometarski i shvatila da je još puno toga ostalo nedorečeno i odlučila da bolje da više ne pišem na ovu temu i neću, ali osvrnut ću se na Anonimce.

      Ja sam dvaput pisala kao Anonimac Jednom curi koja inače nije blogerica već je jednom nešto objavila kod nekoga te drugi puta kad sam pisala nešto privatno. 1. put sam to napravila jer sam znala kako cure reagiraju kad im se išta kaže što im nije po volji. Još kad je u igri veliki ego nijedna kritika nije dozvoljena. U toj sitaciji sam rekla da 2+2 nije 5 već 4 i naravno da su me ljudi popljucali. Ne znam zašto je istina bila problem. To nije bila kritika po pitanju ukusa, je li bolja čokolada ili vanilija već pitanje činjenica. U drugoj situaciji sam smatrala da me ljudi još uvijek dovoljno ne znaju i da nije primjereno da znaju neke stvari prije nego mi znaju prezime.
      Hoću reći da Anonimci nisu uvijek negativci ;)

      p.s. Problem kod nas i je što je apsolutno sve dozvoljeno i anonimno (sve dok se ne umiješa policija). Ja sam neke portale prestala pratiti samo zbog komentara ispod članaka zbog kojih sam se osjećala kao da ne pripadam ljudskom rodu tj. nisam mu htjela pripadati. I da, ljudi su na netu anonimni jer svega da nekim čudom dođeš do područja IP adrese pa svega i samog računala (ok sad sam smiješna i samoj sebi) nikad se ne zna tko sjedi iza njega!

      Izbriši
    3. Draga Sara, nisu svi anonimci negativci. Upravo cura koju sam u postu spomenula, a koju su iznapadali je pisala anonimno, još gore što su je napali da serucka kao anonimka dok su drugi anonimci bili na njihovoj "strani".
      Pod anonimcima sam mislila u biti na one koji idu po blogovima i trolaju.
      Što se portala tiče, ni ne čitam te gluposti koje pišu. Nadam se da će jednom neki od njih dobit prijavu pa se možda počnu kontrolirati što i kako pišu.

      Izbriši
  9. ne znam jednu jedinu osobu koja se slikala sa stvarima koje je spakirala za donaciju.
    nisam nailazila baš ni na hejterske komentare..

    nemojte to tako uzimati srcu, svatko projicira svoje strahove i stavove u ovakvim trenucima. nemojte da vas to obeshrabri.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ja sam, na žalost, vidjela takve komentare... Nadam se da će se barem naša blogosfera brzo smiriti, jer znamo da problem oko kojeg je sve krenulo neće tako skoro.
      Problem je što neke situacije iznesu iz čovjeka. Zašto prema jednoj strani osjećamo humanost dok se drugog pritom ne ustručavamo vrijeđati radi ničega :).

      Izbriši
  10. Nažalost nije prvi put da se ovakve stvari događaju. Kad god je neka rasprava, neki problem, na kraju sve završi tako da se počupamo...no thank you...sve više kužim pojedince koji se bave isključivo svojim blogovima, a uopće ih nema previše u blogozajednici već se drže postrani, rade svoje i bog...Svoje mišljenje sam rekla, mislim da ga nema potrebe ponavljati. Ako sam nekoga izravno uvrijedila njime i ako se netko osjetio prozvanim, žao mi je, ali mislim da smo odrasli ljudi i da se možemo kulturno složit da se oko nečega ne slažemo umjesto da se durimo i razvlačimo cijelu ovu priču kao nekakvu trakavicu.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Istina. Svo dodatno dolijevanje ulja na vatru treba ignorirati. Ja sam stvarno mislila ne miješati se, šutjeti i čekati da sve prođe, ali toliko me zapeklo da bi me samo želudac bolio i radi toga. Morala sam to izbaciti iz sebe. I ja sam rekla svoje mišljenje, drugi su rekli svoje. Nadam se da će sada to biti iza nas. Meni će jedino još neko vrijeme ostati gorak okus na ovo buliziranje ljudi koji imaju drugačije mišljenje. Nekako sam naivno mislila da toga u blogosvijetu nema... Baš sam blesava. Imala sam staža na forumu i napravila dugu pauzu od dvije god (i ne znam kad i hoću li se vratiti) jer jednostavno više te gluposti, prepucavanja gdje god dođeš, nisam mogla trpjeti.

      Izbriši
    2. Neka si napisala post, svatko tko je imao potrebu iznijeti svoja razmišljanja na ovu temu na kulturan i civiliziran način poput tebe apsolutno ima pravo na to. I sama sam osjetila potrebu napisati status na Facebook stranici u vezi ovoga pa sam to i napravila. A od naivnosti ćemo se liječiti do kraja života izgleda :)

      Izbriši
    3. Vidjela sam tu objavu, da. Tad još nisam shvaćala o čemu se radi jer sam taman nakon više dana došla na FB, ali mi je brzo postalo jasno :/

      Izbriši
  11. Odgovori
    1. Svaka čast :D Nisi trebala pisati prezime, dovoljan je bio nick ;). Kokošinjac jašta :)

      Izbriši
  12. Već sam kod Nives napisala svoje mišljenje o svemu ovome pa se ne želim ponavljati, ali da... dijelimo mišljenje o trošenju energije na nešto što nema nikakvu svrhu trenutno. Nisam bila aktivna ovih dana na blogu pa niti nisam bila u toku vezano za ove anonimne komentare po blogovima, tek sam jučer saznala za neke stvari čitajući komentare kod Nives. Grozno je što se uvijek u teškim situacijama nađu oni koji će upirati prstom i prozivati, valjda zato da opravdaju sebe i osjećaju se dobro. No mislim da se ne treba obazirati na takve, koliko god nas to pogodi, jer u suštini je bitno da ljudi pomažu, shvatila bih osude u slučaju da se nacija oglušila na ove tragedije pa da je samo šačica ljudi zasukala rukave, ali mislim da smo svi posvjedočili da nije tako i zbog toga mi je neizmjerno drago. Imamo ljudskosti i spremni smo pomoći onima kojima je to potrebno, neki će to raditi javno, neki u tišini, ali to je zaista nebitno :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Istinu govoriš i lijepo si to napisala. Slažem se u potpunosti. Mislim da svi mi imamo osjećaje i da nas neki postupci pogode i, iako neki koji to rade preko neta neće to napraviti i u RL (real lifeu), vjerojatno misle da riječi upućene nekome koga ne znaš, koji ne zna tebe, koji te ne vidi, utipkano i poslano neće povrijediti. Ako im je pak to namjera, neka se srame. Nemam riječi za njih.

      Izbriši
  13. palac gore za sve napisano, da ne duljim, cure su sve rekle u komentarima. Osvrnut cu se na novu sliku mjau lizu, vrh :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hehe, nije baš ispao kako treba :D Malo sam se igrala jer mi je odavno dojadilo ono zaglavlje, a blog čeka na sređivanje nakon što sam odvojila kozmetiku u drugi. Digla sam tu sliku pa dok ne napravim nešto bolje. Inače, to je moj grintavi mačak. Namiguša s cvikama se smješka, a on ima facu koju drži 24/7 - mačak kojem je dosta svega. Bio je veseo, hiperaktivan, razigran, a sad samo njurga i gleda ispod oka :D.

      Izbriši
  14. A legendo, pa ja očito padam s marsa! Ne pratim baš puno beauty blogova, pa nisam nigdi vidila hejterske komentare, a i nisam dio blogozajednice već nekoliko mjeseci jer su me pojedine blogerice užasno neugodno iznenadile. Mislim, ništa nije išlo mene osobno, ali me vrijeđala dvoličnost pojedinaca (na blogu jedno, u stvarnosti nešto sasvim drugo), pa sam zaključila da ne želim bit dio toga, a i da ti budem iskrena, ni ne da mi se gledat uvik neke rasprave i svađe. Najbolje je sve to lipo odjebat. :D Volim iskrenu pozitivu i pratim takve blogove. A šta se tiče toga ko je koliko potrošio i donirao, eto, jedna sam od onih koja o tome nije pisala po društvenim mrežama (u smislu fotografija paketa i vreća koje sam slala), a već sam u ponedjeljak (prije tjedan dana) sve prikupila i spakirala, a u utorak mi je kolegica Martina Medur došla po vreće jer nisam mogla to sama nositi, a bila sam solo u ZG i nisam imala živaca čekati nekoliko dana da mi se muž vrati s puta jer sam zamislila da se hitno treba to poslati nekom potrebitom. Ma dobro, nismo svi isti, netko će se pohvaliti, netko će prešutjeti, netko će hejtati, a Bože moj! ;)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ne znam nikoga uživo, niti imam veća poznanstva preko neta, pa sam ajmo reći out tog nekog kruga koji se poznaje. Znate me i ja znam vas ostale čitajući vaše tekstove i nadam se da će sve to opstati jer mi se baš sviđa to "bloganje". Prvi put sam posvjedočila nečem krupnijem, povremena vrijeđanja blogerica u komentarima na koje bih naletjela ne računam. Ovo je ipak veće. Moram ti priznati da sama sebe prekoravam što sam išta spominjala i miješala se na taj način. Ali post je tu i neka stoji. Nije da je samo osvrnut na to nego i na neuvažavanje drugačijeg mišljenja od svoga i ponašanje pojedinaca radi toga. Razljuti me to, mrzim iživljavanja i dirigiranja, pogotovo niske udarce i manipulaciju. Mislim da nitko to nije zaslužio, a to samo govori o onima koji ih tipkaju. Znam da se ne treba zatvarati oči na to, nije to dobro, ali opet nađeš se na nekoj strani, strpan si negdje jer moraš biti ili ovo ili ono, a to ne želim. Ubuduće ću pokušati ne petljati se igdje.

      Meni zaista ne smeta što ljudi fotkaju što su donirali, u teoriji. To meni izgleda kao poticaj. Netko će možda reći: hmm, vidiš, ovo je baš lijepo. Kako se toga nisam sjetio? - a može biti i kao informacija za one koji ne znaju što bi i kako. Stvarno nemam problem s tim. Meni je to ok. Ali nije ok kad to prijeđe tu svrhu i preraste u ono drugo :D S tim da bih se usudila reći da vjerujem da ima čak i toga da je netko postavio sliku u najboljoj namjeri i bez samopromocije, dok su ga drugi onda učinili kao da se promovira. Dođemo lako do toga da se počne gledati tko je objavio, a tko nije. Taj koji nije jamačno nije ni poslao. Kao što sam negdje pročitala i komentar osobe koja se zgražava kako neke blogerice nisu pisale o poplavama. Eto, ispada smo mi bezdušne. Ali znaš što, odlučila sam se više ne razmišljati o tome. Neću se nervirati radi nečijeg kratkog vida.

      Izbriši
    2. Ma neka si ti napisala svoj post, ništa loše nisi rekla. :D

      Izbriši
  15. Zovem se Laura Mattis i očajnički sam tražila neki način da se moj bivši dečko ponovno zaljubi u mene. Imali smo uspona i padova, ali u posljednjih 6 mjeseci naša je veza otišla naprijed. Potrošio sam 500+ na čarobnjake za koje sam mislio da će mi pomoći, a da nisam znao da ona nije pomogla. Ja vam se obraćam jer želim biti željena žena koja sam nekad bila, a on se ponovno zaljubiti u mene i oženiti se sa mnom. Ne mogu zamisliti ovog dječaka ni s kim drugim dok se zaista nisam javila doktoru Ikhineu koji mi je učinio da mi srce poželi. Dao mi je detalje o tome kako mi pomoći, što je učinio kad sam se povinovao i spasio je mog čovjeka iz zlih ruku dame koja ga je hipnotizirala, a moj se čovjek vratio vama za 48 sati i zaista sam bio zapanjen takvom manifestacijom moći je doista stvaran. Sada mogu sa zadovoljstvom reći ljudima da isprobaju DR ISIKOLA u njihovim problemima i čekaju trenutne rezultate. kontaktirajte ga s njegovom adresom e -pošte. isikolosolutionhome@gmail.com ili izravno WhatsApp/Viber: +2348133261196.

    OdgovoriIzbriši

Thank you for commenting! I really appreciate it!