19. stu 2012.

RBP #9 - Mixed emotions


Pozdrav svima! Slijedi jedan poduži post s više različitih tema, koje sam odvojila pa možete lako preskočiti dijelove koji vam se ne daju čitiati. Imala sam to potrebu napisati :)


Sentimentalni dio

Sentimentalna sam ovih dana i punim si glavu Type O Negativom. U mom prošlom random postu spomenula sam da je to moj najdraži band. Prisutni su u mom životu već petnaest godina, iako je trebalo još nešto vremena da mi 'sjednu' jer kad sam ih prvi put čula s 14. godina (pjesmu Christian Woman), to je bilo teško glazbeno 'štivo' za mene. U toj dobi sam se 'pucala' Marilyn Mansonom i nekim pankićima (interesantno je da zadnjih deset godina punk ne mogu vidjeti ni napisan na papiru :) ), tako da je Typo došao na red tek iduće godine kad sam čula njihovu pjesmu Black No.1.

U to vrijeme nije bilo interneta. Imali smo alternativne emisije na javnoj televiziji (privatne još nisu postojale) i to svaka dva tjedna Izvan struje i svaka dva tjedna Metal maniju - koja mi je bila draža. Mislim da su išle ponedjeljkom i to u doba odmah nakon škole (imala sam samo jutarnju smjenu). Sjećam se da sam žurila doma samo da stignem na početak emisije. Daljinski od video rekordera mi je bio u ruci cijelo vrijeme, spreman za snimanje ako štogod naleti. Još uvijek imam te vhs-ove :). Drugi izvor je bila satelitska (naša je, naravno, samo nekad lovila cool kanale poput vive - na kojoj je opet najčešće bilo nešto što me ne zanima), a treći usmeno informiranje i posuđivanje kazeta za kazetofon. Današnji tinejdžer ode na internet, npr. na last.fm, i tamo ima na pladnju sve što ga zanima i što bi ga moglo zanimati, ima youtube na kojem može slušati nema što ne može...

No, da se vratim na Typo... Kao što sam, također, napisala u prošlom random postu, zanemarila sam ih nakon što je u proljeće 2010. umro frontman. A kad band ostane bez onoga koji u biti drži taj band, onda je s njim kraj. U početku mi je bilo depresivno slušati ih, a kasnije sam se okrenula nešto 'vedrijoj' glazbi (slušala sam dosta starog rocka :)). Nisam ih posvre makla iz uha, ali sam ih minimizirala. No, evo opet se 'pucam' njihovom odličnom glazbom, na youtubu sam našla koncerte koji se dobro čuju, a gledala sam i neke intervjue. Sentimentalna sam. Mnogo kreative sam odradila slušajući ih, a misli me najviše odvlače upravo na 2007. godinu, godinu kad sam napokon dočekala njihov koncert u Zagrebu i godinu od bitnih stvari. 

Čudno mi je kad razmišljam o tome, o tom koncertu. Moj momak i ja smo bili na tom koncertu, stajali na istom dijelu dvorane (blizu šanka, između ulaza i wc-a), ali se nismo poznavali. Upoznali smo se nekoliko dana nakon. Nadala sam se novom koncertu na kog ćemo ići skupa, ali to se očito neće dogoditi. Uglavnom, Typo mi budi uspomene na tu godinu, na to da smo bili blizu, a morali smo se upoznati preko interneta (da, interneta i da, veze nastale na takav način i na daljinu uspijevaju isto kao i one mimo njega i na blizinu, isto kao što i pucaju) nekoliko dana nakon. Sve je s razlogom, pa je tako trebalo biti.


Ovo su moje fotke s koncerta Type O Negativa u Zagrebu 1.07.2007. (Boogaloo).
Sad sam pregledavala fotke i na jednoj našla svog momka u publici, hehe :D.

Za kraj ovog dijela, jedna pjesma :)




Razjareni dio

Ovaj dio će biti grub jer i tema je takva. Imamo nekakvo kvazi lovno područje u blizini, od prvih kuća udaljeno 5-10 minuta hoda. Kako propis dopušta lovcima da u lovnom području ubiju bilo što što se miče (pitam se ulazi li i čovjek u to bilo što), tako se oni drže 'propisa'. Naša šuma se jedva naziva šumom, a njihovo lovno područje je na vjetrometini na kojoj rastu kržljavi i od vjetra izubijani primorski borovi. Povremeno naiđe pokoja srna, ali mislim da njihovi meci najviše završavaju u psima. "Lovac ima pravo ubiti sve što naiđe u njegovo lovno područje" da slučajno ne bi otjerao sirotu zalutalu srnu jer ničemu ne smijemo dozvoliti da živi u šumi. Sve treba pobiti!
I tako poznajemo ljude koji žive bliže lovištu. Ubilo im je psa prije otprilike dvije godine. Vjerojatno im je ubilo ponovo. Psa kojeg im je netko iskrcao pokraj kuće i ostavio, kojeg naravno nitko ne bi udomio osim njih, kojeg su cijepili, hranili, vodili veterinaru, vodili na uređivanje krzna... Nema ga nekoliko dana. No, to nije sve. Otišao je s psom drugih ljudi, odlutali su valjda kad su se sreli u šetnji. Nema nijednog. Vjerojatnost da su upucani je vrlo visoka.
Poruka sadističkim gadovima koji se slijepo drže nekakvih kvazi propisa: učinite si uslugu i idući put si gurnite cijev u usta!
Pitam se postoji li psihološka procjena prije nego se bilo kakvom krvožednom tipusu da lovačka iskaznica i puška? Kog vraga love iznad kuća? Nisam primijetila nikakvu najezdu divljači.
Odite se k***it negdje gdje ste ravnopravni a ne skidanjem pasa iz susjedstva!

Bijesna sam.


Sretni dio

Teško se prešaltati u sretni dio sad kad mi krv vrije, ali ajmo pokušati (za svoje dobro). No, kao što sam neki dan objavila, Diva kozmetika je napravila akciju koja traje do 24.11. i stavlja sve lakove za nokte za 8 kuna. Naručila sam si malo lakova i jako sam uzbuđena radi toga. Jedva čekam da stignu :). Ponovo sam pronašla ljubav prema lakovima, a kako ih dugo nisam kupovala do ovog ljeta i puno ih bacila jer su ostarili, kolekcija lakova mi je mala pa radim na njenom povećanju. Naravno, ne želim samo popunjavati kvotu već želim više izbora pri lakiranju noktiju. Pohvalit ću se kad stignu, naravno :D.


Za kraj: mačji bonus

Prekjučer su mačke imale šiznuti dan. Predočit ću dvije fotke da vidite o čemu pričam.

By Šime


By Šumska maca


Ako se pitate što je to.. To je moj punjač za mobitel. Ovdje zakrpan. Bijela žica je sažvakana ali se drži. Crna je prekinuta. Zakrpila sam i radi, ali tretiram ga kao da je od suhe engleske trave.


Za definitivni kraj: moje ruke

Kako su mačke imale šiz prekjučer, moje ruke su imale jučer. Ok, samo dvije nezgode, ali ja sam oprezna s njima i ne dešavaju mi se često nezgode. No, najprije sam ostavila prst u štoku (u udubini u koju ulazi onaj čunj od kvake pri zatvaranju) i zatvorila vrata, a potom sam drugim prstom uhvatila rešetku koja je izašla iz pećnice ugrijane na 260°C. Imam veliku crtu preko pola palca i još jednu malu. Danas ne boli, iako nemam osjeta, ali jučer.. Izgubila sam apetit. Kad je na hladnom je ok, kad maknem imala sam osjećaj kao da mi netko reže prst tupim žiletom. Doslovno, led, dalje od leda na 10 sec pa opet led jer je bilo neizdrživo.

A sad napokon zaključujem ovaj randomski post :D

Do pisanja!

2 komentara:

  1. Dobar, dobar post!
    Osvrcem se na razjareni deo jer sam i sama imala problem sa komsijama i ubijanjem i ranjavanje zivotinja. I ako si im rekla..ko dozvoljava lovno podrucje na 500 m od kuca? Uzas!!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. I ja se čudim što oni tamo love. Područje je blizu naselja i ne bih ga nazvala šumom. Jedino što postoji nekakva voda tamo pa možda dolaze piti :(. Ne znam koliko metara je od kuća, ali blizu je. Preblizu. Ljudi se u blizini šeću s psima.
      Ima i ovdje likova koji pucaju na životinje iz zračne puške. Tim istim ljudima su upucali njihovog drugog psa (imaju 3), tako da siromah ima metak u koljenu i šepa. Da ne spominjem ludu babu koja je gađala mačke prema dvorištu mog brata s djecom vani. Svaki idiot može imati oružje u kući, ma bila to i zračna puška..
      Ne razumijem tu zabavu kad čovjek ode s namjerom trovati ili pucati na pse i mačke.. Tko zna što je taj sve spreman učiniti.

      Izbriši

Thank you for commenting! I really appreciate it!