RBP #8 - Facebook, grintav dan i Type O Negative

Kad mi se odmah ujutro u glavi zavrti pjesma Life is Killing Me mogu pretpostaviti da će mi dan biti... to die for.

Poslušam pjesmu i nastavim dalje s Type O Negativom (moj najdraži bend, kog sam zapostavila nakon što je umro frontman prije dvije i pol godine jer sam se potajno nadala da će opet biti koncert u Hrvatskoj ili okolici te su mi lađe potonule kad je bio očiti kraj TON-a - ok, zvučim kao tinejdžerica, ali mislim da mnogi dugogodišnji ljubitelji nekog sastava vide svoje lađe na dnu mora kad taj prestane postojati: nema koncerata, nema novih albuma... Razumijemo se? :D) i osjećam da mi je raspoloženje na klimavim nogama. I vrijeme je nekakvo nedefinirano. Oblačno je i hladno. Smrzavam se. Šumska maca mi razvaljuje sobu (ruši stvari, pentra se gdje ne smije, srušila je digitalni prijemnik s vrha tv-a (kablovi su ga spasili da se ne prepolovi na pola pri padu)), ovaj drugi pak mjauče i mjauče, i treći mjauče... Vrijeme udara u glavu svima nama. I opet imam upale uha zbog blesave alergije, brrr.

Uglavnom, otišla sam na facebook. Odrekla sam ga se otprilike u veljači ove godine. Dobro, ne posve jer svraćam s vremena na vrijeme provjeriti poruke i odigrati Mall World, ali ništa ne gledam niti se družim s ljudima, što je bezveze jer sam se "povezala" s gomilom kreativaca i voljela sam pregledavati radove, komentirati statuse i povremeno napisati što mi padne na pamet.
Zašto sam onda prestala s fejsanjem? Osim kreativaca imam i drugih frendića, između ostalog i udruge za pomoć životinjama i razne ljude povezane s tim. Neki od njih su počeli često šerati fotke koje... nisu za svačiji želudac. Pritom mislim na neke gadarije počinjene tko zna kamo s ciljem da se valjda svi masovno zgražamo - jer samo to i možemo. Dobro, dio ljudi će tako dobiti poticaj da se razjare pa žešće krenu u borbu protiv nasilja, ALI nekakva cenzura mora postojati. Zar je teško maknuti thumbnail i napisati da su fotke uznemirujuće? Ne, jer onda pola tih ljudi to ne bi vidjelo. Mislim da je to osnovni bonton jer nismo svi isti niti smo svi odrasli.
Polazeći od sebe same, mogu reći koliko mene te fotke uznemiruju. Prvo, moj mozak radi na čudan način. Imam tendenciju pamtiti najgore stvari, vizualizirati sve čak i kad ne vidim fotku (do granice dalje, vjerujem, od običnog mozga) i u trenu slabosti, pa često i nekom random momentu mi te neke stvari samo iskaču pred očima. Stoga, ne želim to gledati, ne treba mi ta frustracija. Znam da svijet nije ružičast i ne trebam se podsjećati. Drugo, kad sam si banala FB iz života, tih nekoliko mjeseci prije toga je bilo teško. Ovdje je bilo dosta uličara (mačaka) koje sam hranila. Netko ih je trovao pa su mi umirali u vrtu. Usavršila sam kopanje mačjih grobova... Uz trovanje imate i klasične boljke lutalica, pa sam nakon serije trovanja kad sam mislila da je kraj, sahranila još jednog (nakon još jednog bezuspješnog liječenja). Čovjeka to jednostavno ubije u pojam, a ja nisam čvrsta osoba koja to mogu odvojiti od svog života. Kap koja je prelila čašu je bila ta kad sam sjela za komp. (nekako vesela taj dan), na FB i krenula pregledavati novosti i, naravno, odmah mi je iskočilo i rekoh: 'meni ovo ne treba u životu' i adio fejsić. Prije toga sam se žalila, a žalili su se još neki, ali ljude jednostavno nije briga. Vjerojatno polaze od toga: kad mogu ja gledati, može svatko ili što ovaj tu glumata... Ovim putem kažem hvala što ste me otjerali s fejsa. Bavila sam se drugim stvarima. Facebook donosi mnoge dobre stvari. Preko njega sam udomila mače, skupljala donacije i prodavala nakit da mogu liječiti i hraniti te uličare, sklopila neka poznanstva i družila se s ljudima, ali *ebeš (s oproštenjem) sve to kad nekoliko ljudi ne zna osnove ponašanja na mjestu gdje je mnogo raznih ljudi, različitih karaktera i godina. Golotinja je zabranjena. Zašto je golotinja groznija od izmrcvarenih mačaka?
Tako sam jutros došla na fejs i krenula oprezno pregledavati novosti, jer sam se poželjela toga, i naravno.. Slika :). Ne želim više o tome...
Samo ću još napisati da sam si pred ljeto otvorila novi profil sa svega nekoliko prijatelja na kom sam si lajkala kozmetiku i nešto vezano uz gastro tako da odem i gledam upise stranica koje pratim bez grča i straha.

Željela sam napisati kratak post o tome jer me to ponovo naljutilo/razočaralo, ali očito sam nesposobna napisati malo teksta :). Želim vam lijep dan! Nadam se ljepši od mog :D

Za kraj ću staviti još jednu pjesmu.

Snimak s turneje 2007, iste godine kad su bili u Zagrebu. Ako me pamćenje dobro služi, ovom pjesmom je otvoren koncert. Uz njega, uz tu godinu, vežu me mnoge uspomene. Bila je to godina od bitnih stvari, pa tako mi se ostvarila i dugogodišnja želja - koncert TONa :)