11. lis 2012.

"Nisam trebala ustati iz kreveta" dan

Dan upisa na fax, zadnji put, hvala... (ostavljam prostora da si svatko upiše po želji). Trosatni laki san - formula za biti uspješan. Vagala sam da li da odgodim za sutra poslijepodne, ali tako mrzim to raditi zadnji dan, da hajde... sat vremena sam ustajala ali sam ustala. Osim toga dan je počeo sasvim ok: stigla sam pojesti komad kruha i obući se. Loša okolnost niski postotak mozga u pogonu.
Odvukla sam sve tri knjige koje sam posudila da ih odmah ostavim u gradskoj knjižnici. Zgodno je što su baš sve tri bile najteže u svemiru. Na vratima knjižnice ograda, radno vrijeme četvrtkom od podneva pa na dalje. Ja i još jedna žena - wtf face dok smo zavirivale kroz ogradu da vidimo radno vrijeme. Učlanjena sam već petnaest godina i radno vrijeme se nikad nije mijenjalo (osim ljeti). Ok, znači tegljenje knjižurina... Grintavost u blagom porastu.
Druga postaja pošta, kupujem dvije opće uplatnice i jurim u finu - tamo će biti prostora za ispuniti ih (ok, znam da se u fini mogu kupiti uplatnice, ali mi se nije tamo htjelo čekati dva puta). Jurim s knjigama.
Treća postaja fina. U fini, tj. izvan fine, red. Loš znak kad kraj reda počinje izvan tog mjesta za koje čekate. Naravno ni 'm' od mjesta na kom mogu ispuniti svoje uplatnice. Stojim, služim se knjigom da na njoj ispunjavam uplatnice, a držim imobitel jer su mi u njemu podaci koje trebam upisati. Izvlačim kemijsku. Ispobavam na staroj kartici za bus. Ne radi. Iskopam drugu. Ne radi. A u... (dopisati). Kopam po smeću u tom velikom džepu moje torbe. Još jedna kemijska! Ali niti ona ne daje znakove života, a baš sam mislila da će se javiti ta famozna 'treća sreća'. Je da. Znači stojim ispred poslovnice fine, držim knjigu s uplatnicama, mobitel, torbu na ramenu i kemijske koje gulim po staroj cvikalici za bus na mobitelu i pušem topao zrak u kemijske u nadi da će proraditi. ...i jedna je proradila! Hvala... (dopisati)! Bacam se na ispunjavanje uplatnica.
Odjednom, meškolje se ljudi i odlaze, red se naglo pomiče, odjednom više nisam van poslovnice nego unutra. Woohoo! Pričaju ljudi da im je pao sustav. Čeka se stručnjak. :nevidljivi facepalm: Sjednem na stolicu, ispunim do kraja uplatnice, gledam oko sebe.. i na sat. 9:16. Evidencija radi do 10, a nije u centru već treba jahati busom do nje. Ovo je nestvarno, mislim ja. Trebala sam doći sutra :rolleyes:. Skupim stvari i otrčim do male poštice.
Četvrta postaja poštica."Niste dobro ispunili uplatnice." :facepalm: Omg. Mislila sam da sam to savladala. Ucrta mi ona što treba napraviti. Da mi nove uplatnice. Ok, par minuta će otići na ponovno upisivanje glupih uplatnica. Pišem, kao da ne pišem ja. L mi postaje I, J L, V I, ruka zapinje... Ispunim, pregledam nabrzaka, predam. "Ne, jeste vidjeli kako sam vam označila? To ne dolazi tu nego tu, a ovo ovdje." :facepalm: Nisam trebala ustati iz kreveta, mislim ja. Osjećam se kao debil. Dobijam novi par uplatnica i odem ispuniti. Ma kakve su ovo uplatnice pobogu? Nekakvi retci viška, šta je ovo? Univerzalna uplatnica il' wtf? Nešto je pisalo, ali ne zapamtih naravno. Imam nove oznake gdje pisati, podsjetim se i gledajući u prvu uplatnicu. Aha, tako to treba upisati. Lupam se po glavi nevidljivim čekićem i osjećam da sam gluplja od panja. Treća sreća! Eh, ima nešto u tome. U 9:35 istrčavam iz poštice i probijam se do kioska da kupim kartice za bus (35 kn) plus glupa provizija u glupoj pošti dođe preko 70 kn, a u fini maksimalno 30. Eh kako si me... (dopisati). Jurim na busnu stanicu iznervirana, posramljena i vrlo grintava.
Naravno, kad trebaš bus nema ga. A i svaka sekunda djeluje vječno. Dolazi bus u 9:41. Poljubit ću vrata evidencije već vidim, mislim ja. Oh, kako je bilo pogrešno ustati iz .... kreveta.
Vozim se i osjećam kao da sam se odvojila od sebe, raslojila, nisam to ja, ne, ne. Njurgam u sebi na ljude ispred sebe da izlete iz busa. Mislim, sekunda je sekunda ipak. Izjurim iz busa, jurim do faxa, umorna, neispavana na pola stepenica razmišljam da ću krepati upravo tamo. Dolazim na fax kojih pet minuta pred zatvaranje evidencije. Red. Ljudi čekaju. TOOO! Odem na portu po papire za upis. Lik nešto ispituje curu na porti i nešto se zeza. Daj se makni.... (dopisati), mislim ja, + rolleyes. Ode minuta. Zgrabim papire koje mi je ta cura vadila najsporije na svijetu, odjurim na kraj reda, vadim knjigu i ispunjavam tri stranice stojeći dok čekam. I nadam se da neće tako brzo da stignem ispuniti (naši produlje radno vrijeme ako ima ljudi koji čekaju kad su upisi, hvala... (dopisati)). Ispunjavam kao manijak. Zaboravljam pisati. L postaje I, J L, J S, U V, V I, pa zaboravim R i napišem samo I i da ne nabrajam muke isusove kad su ti nepovezane ruke s mozgom. U zadnji čas uspijem ispuniti papire i predati. Čak saznam da nemam pojma ni kako mi se zove studij. Bijah uvjerena da sam budući poslovni informatičar, a ispadam bez onog poslovnog. Meni paše. Mada, uvijek sam mislila da lažem ljudima kad sam im govorila da sam na informatici jer mi se nije dalo objašnjavati o 'poslovnoj info'.
10:10 h. Na koju foru sam uspjela, ne znam. Ništa jutros nije išlo glatko, osim što sam ipak uspjela. Glupava sam i imam osjećaj da mi je u glavi pire krumpir. Kako se zoveš? Hmmm... ? Teleći pogled. Ne znam ni kako uspjevam pisati.
Nakon faxa sam morala obavljati još neke stvari još par sati, tupava, njurgava, grintava, namrgođena.. Imam čisti loš 'hejterski' nastrojen i ekstra ekstra njurgav dan. A sad se odoh onesvijestiti u krevet skupa s mačkama :)).

Hvala na pozornosti :D. Ako sam uspjela napisati tekst koji ima donekle smisla, ne znam kako. Valjda ima trunka mozga koja to sad može raditi. Čitati, s druge strane ne mogu!

Kad sam kod toga, dovršila sam jučer prvu knjigu Millenniuma i uzela sam si nešto ultralagano: ...Vampriske dnevnike 1, haha :D Knjiga koje pikiram u knjižnici već dugo nema ni za lijek.

Kako ste vi proveli dan? :D

Broj komentara: 8:

  1. prvo sam se premisljala da li procitati ili ne zbog duzine ...ali jesam :) ! drago mi je da si ipak uspjela :) a knjige sam obje citala :) millenium upravo prije nekoliko tjedana zavrsih ... bas su mi sjele !

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Haha, katkad ne znam kad treba stati :)).
      Ja sam odlučila ostaviti idući Millennium još neko vrijeme jer mi je prvi bio super pa da si malo rasporedim, da mi poslije ne bude žao što sam prebrzo pročitala.
      Iznenadila sam se kako su Vamp. dnevnici male tanke knjižice. Serija mi je ok, a vjerujem da će mi knjige biti bolje. Već sam ih tražila ali ih nije bilo. Valjda su ljudi napokon završili s podizanjem te serije.

      Izbriši
    2. ja sam bas suprotno ...progutala cijelu trilogiju u tijednu :P

      Izbriši
    3. Haha, nekad se teško kontrolirati :D. Znam si reći da ću nešto čitati sporije da duže uživam, ali kad vuče...

      Izbriši
  2. To kad te krene, onda te cijeli dan tako ide. Dobro da si sve stigla, pa makar na knap :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. I meni je sad drago :D. Upravo tako, čim zapne sve ostalo se poremeti. Čujem da pulski ekonomski zaključava referadu čim prođe radno vrijeme pa makar bio kilometarski red ispred. Naši su srećom više ljudi :D.

      Izbriši
  3. ja ne znam je li moguće obaviti nešto u pošti bez problema. mislim da se to kosi s nekim zakonima, štajaznam, fizike.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ne znam :(. Volim svoju seosku poštu u kojoj uglavnom ide bez problema. Čak i kad krivo napišem uplatnicu, službenica uzme i napiše ispravno. I ne zezaju radi sitnica. Jednom me u velikoj pošti gnjavila jer nisam napisala poziv na broj. Mislim, ako ga ona ne može iskopati, odakle da ga ja izvučem? Ona bi valjda trebala bit upoznata kad radi na šalteru na kojem piše 'transakcije' :D

      Izbriši

Thank you for commenting! I really appreciate it!